Loratadin, koji se između ostalog prodaje pod robnom markom Claritin, lijek je koji se koristi za liječenje alergija.[1] To uključuje alergijski rinitis (peludnu groznicu) i koprivnjaču.[1] Dostupan je i u kombinacijama lijekova kao što je loratadin/pseudoefedrin, u kojima je u kombinaciji s pseudoefedrinom, nazalnim dekongestivom[1] Uzima se oralno.[1]

Uobičajene nuspojave uključuju pospanost, suha usta i glavobolju.[1] Ozbiljne nuspojave su rijetke i uključuju alergijske reakcije, napade i probleme s jetrom.[2] Smatra se da je upotreba tokom trudnoće bezbjedna, ali nije dobro proučena.[3] Ne preporučuje se djeci mlađoj od dvije godine.[2] Spada u grupu antihistaminika druge generacije.[1]

Loratadin je patentiran 1980. godine, a na tržište je došao 1988.[4] Nalazi se na listi esencijalnih lijekova Svjetske zdravstvene organizacije.[5] Loratadin je dostupan kao generički lijek.[1][6] U Sjedinjenim Državama je dostupan u slobodnoj prodaji.[1] Godine 2021. bio je to 67. najčešće propisivani lijek u Sjedinjenim Državama, s više od 9 miliona recepata.[7][8]

Medicinske upotrebe

uredi

Loratadin je indiciran za simptomatsko ublažavanje alergija kao što su peludna groznica (alergijski rinitis), urtikarija (koprivnjača), hronična idiopatska urtikarija [9] i druge kožne alergije.[10] Za alergijski rinitis, loratadin je indiciran za nazalne i očne simptome uključujući kihanje, curenje iz nosa i svrbež ili pečenje očiju.[11]

Slično cetirizinu, loratadin ublažava svrab povezan s Kimurinom bolešću.[12]

Kombinirani lijekovi

uredi

Loratadin/pseudoefedrin je kombinacija fiksne doze lijeka s pseudoefedrinom, nazalnim dekongestivom.[13]

Oblici doziranja

uredi
 
Primjer tablete loratadina od 10 mg (Rx)

Lijek je dostupan u mnogo različitih oblika, uključujući tablete, oralne suspenzije i sirupe.[10] Dostupne su i tablete koje se brzo otapaju.[10]

Kontraindikacije

uredi

Loratadin je obično kompatibilan s dojenjem (klasificirana kategorija L-2 - vjerovatno kompatibilna, od strane Američke akademije za pedijatriju).[14] U SAD-u je klasifikovan kao kategorija B u trudnoći, što znači da studije reprodukcije na životinjama nisu uspjele pokazati rizik za fetus, ali nisu provedene adekvatne i dobro kontrolirane studije na trudnicama.[15]

Neželjena dejstva

uredi

Kao "nesedativni" antihistaminik, loratadin uzrokuje manje (ali ipak značajno, u nekim slučajevima) sedaciju i psihomotornu retardaciju od starijih antihistaminika, jer manje prodire kroz krvno-moždanu barijeru.[16]

Ostale nuspojave uključuju glavobolju i antimuskarinske efekte, kao što su zadržavanje mokraće, suha usta, zamagljen vid i gastrointestinalni problemi.[10][17]

Interakcije

uredi

Supstance koje djeluju kao inhibitori enzima CYP3A4 kao što su ketokonazol, eritromicin, cimetidin i derivati furanokumarina (koji se nalaze u grejpfrutu) dovode do povećanja nivoa loratadina u plazmi – to jest, više lijeka je bilo prisutno u krvotoku nego što je uobičajeno za dozu. Ovo je imalo klinički značajne efekte u kontrolisanim studijama od 10 mg loratadin tretman.[18]

Antihistaminike treba prekinuti 48 sati prije kožnih alergijskih testova, jer ovi lijekovi mogu spriječiti ili umanjiti inače pozitivne reakcije na indikatore dermalne aktivnosti.[10]

Farmakologija

uredi

Farmakodinamika

uredi

Loratadin je triciklični antihistaminik, koji djeluje kao selektivni inverzni agonist perifernih histaminskih H1 receptora.[17][19] Potentnost druge generacije histaminskih antagonista je (od najjačeg do najslabijeg) desloratadina ( K <sub id="mwnQ">i</sub> 0,4 nM) > levocetirizin (K i 3 nM) > cetirizin (Ki 6 nM) > feksofenadin (K i 10 nM) > terfenadin > loratadin. Međutim, početak djelovanja značajno varira i klinička efikasnost nije uvijek direktno povezana samo sa potencijom H1 receptora, jer se koncentracija slobodnog lijeka na receptoru također mora uzeti u obzir.[19][20] Loratadin također pokazuje antiinflamatorna svojstva nezavisno od H1 receptora.[21][22] Efekat se ispoljava supresijom NF-κB puta i regulacijom oslobađanja citokina i hemokina, čime se reguliše regrutovanje inflamatornih ćelija.[23][24]

Farmakokinetika

uredi

Loratadin se daje oralno, dobro se apsorbira iz gastrointestinalnog trakta i ima brz metabolizam prvog prolaska kroz jetru; metaboliziraju ga izoenzimi sistema citokroma P450, uključujući CYP3A4, CYP2D6 i, u manjoj mjeri, nekoliko drugih.[25][26] Loratadin je skoro u potpunosti (97-99%) vezan za proteine plazme. Njegov metabolit desloratadin, koji je u velikoj mjeri odgovoran za antihistaminergičko djelovanje, veže se za proteine plazme za 73-76%.[10]

Vrhunac loratadina nastupa nakon 1-2 sata, a njegov biološki poluvijek je u prosjeku osam sati (raspon 3 do 20 sati), a poluvrijeme eliminacije desloratadina iznosi 27 sati (raspon od 9 do 92 sata), što je razlog za njegov dugotrajni efekt.[27] Oko 40% se izlučuje kao konjugirani metaboliti u urinu, a slična količina se izlučuje i fecesom. U urinu se mogu naći tragovi nemetaboliziranog loratadina.[10]

Po strukturi je usko povezan s tricikličkim antidepresivima, kao što je imipramin, a udaljen je s atipičnim antipsihotikom kvetiapinom.[28]

Reference

uredi
  1. ^ a b c d e f g h "Loratadine". The American Society of Health-System Pharmacists. Arhivirano s originala, 21. 12. 2016. Pristupljeno 8. 12. 2016.
  2. ^ a b "Clarityn Allergy 10mg Tablets (P) - Summary of Product Characteristics (SmPC) - (eMC)". www.medicines.org.uk. 7. 10. 2015. Arhivirano s originala, 20. 12. 2016. Pristupljeno 13. 12. 2016.
  3. ^ "Loratadine Use During Pregnancy". www.drugs.com. Arhivirano s originala, 21. 12. 2016. Pristupljeno 13. 12. 2016.
  4. ^ Fischer J, Ganellin CR (2006). Analogue-based Drug Discovery. John Wiley & Sons. str. 549. ISBN 9783527607495.
  5. ^ World Health Organization (2019). World Health Organization model list of essential medicines: 21st list 2019. Geneva: World Health Organization. hdl:10665/325771. WHO/MVP/EMP/IAU/2019.06. License: CC BY-NC-SA 3.0 IGO.
  6. ^ "Competitive Generic Therapy Approvals". U.S. Food and Drug Administration (FDA). 3. 3. 2023. Pristupljeno 6. 3. 2023.
  7. ^ "The Top 300 of 2021". ClinCalc. Pristupljeno 14. 1. 2024.
  8. ^ "Loratadine - Drug Usage Statistics". ClinCalc. Pristupljeno 14. 1. 2024.
  9. ^ "Emedastine difumarate versus loratadine in chronic idiopathic urticaria: a randomized, double-blind, controlled European multicentre clinical trial". European Journal of Dermatology. 16 (6): 649–54. 2006. PMID 17229605.
  10. ^ a b c d e f g Jasek W, ured. (2007). Austria-Codex (jezik: njemački). 1 (2007/2008 izd.). Vienna: Österreichischer Apothekerverlag. str. 1768–71. ISBN 978-3-85200-181-4.
  11. ^ "Claritin- loratadine tablet". DailyMed. 10. 2. 2020. Pristupljeno 10. 4. 2020.
  12. ^ "Kimura's disease treated with suplatast tosilate and loratadine". European Journal of Dermatology. 21 (6): 1020–1. 2011. doi:10.1684/ejd.2011.1539. PMID 21914581.
  13. ^ Jasek W, ured. (2007). Austria-Codex (jezik: njemački). 1 (2007/2008 izd.). Vienna: Österreichischer Apothekerverlag. str. 1731–34. ISBN 9783852001814.
  14. ^ Committee on Drugs (septembar 2001). "Transfer of drugs and other chemicals into human milk". Pediatrics. 108 (3): 776–89. doi:10.1542/peds.108.3.776. PMID 11533352.
  15. ^ "Desloratadine for allergic rhinitis". American Family Physician. 68 (10): 2015–6. novembar 2003. PMID 14655812. Arhivirano s originala, 24. 7. 2005.
  16. ^ "Claritin and Alcohol". emedtv.com. Arhivirano s originala, 24. 4. 2012. Pristupljeno 7. 5. 2012.
  17. ^ a b Mutschler E, Geisslinger G, Kroemer HK (2001). Arzneimittelwirkungen (jezik: njemački) (8 izd.). Stuttgart: Wissenschaftliche Verlagsgesellschaft. str. 456–461. ISBN 978-3-8047-1763-3.
  18. ^ "Evaluation of the pharmacokinetics and electrocardiographic pharmacodynamics of loratadine with concomitant administration of ketoconazole or cimetidine". British Journal of Clinical Pharmacology. 50 (6): 581–9. decembar 2000. doi:10.1046/j.1365-2125.2000.00290.x. PMC 2015013. PMID 11136297.
  19. ^ a b "Clinical pharmacokinetics and pharmacodynamics of desloratadine, fexofenadine and levocetirizine : a comparative review". Clinical Pharmacokinetics. 47 (4): 217–30. 2008. doi:10.2165/00003088-200847040-00001. PMID 18336052.
  20. ^ "Pharmacology of antihistamines". Indian Journal of Dermatology. 58 (3): 219–24. maj 2013. doi:10.4103/0019-5154.110832. PMC 3667286. PMID 23723474.
  21. ^ "Efficacy and tolerability of newer antihistamines in the treatment of allergic conjunctivitis". Drugs. 65 (2): 215–28. 2005. doi:10.2165/00003495-200565020-00004. PMID 15631542.
  22. ^ "Antihistaminic, anti-inflammatory, and antiallergic properties of the nonsedating second-generation antihistamine desloratadine: a review of the evidence". The World Allergy Organization Journal. 4 (2): 47–53. februar 2011. doi:10.1097/WOX.0b013e3182093e19. PMC 3500039. PMID 23268457.
  23. ^ "Loratadine, an antihistamine drug, exhibits anti-inflammatory activity through suppression of the NF-kB pathway". Biochemical Pharmacology. 177: 113949. juli 2020. doi:10.1016/j.bcp.2020.113949. PMID 32251678.
  24. ^ "Antihistamines: do they work? Further well-controlled trials involving larger samples are needed". Allergy. 59 (Suppl 78): 74–7. august 2004. doi:10.1111/j.1398-9995.2004.00573.x. PMID 15245363.
  25. ^ Nelson WL (2002). "Antihistamines and related antiallergic and antiulcer agents". u Williams DH, Foye WO, Lemke TL (ured.). Foye's principles of medicinal chemistry. Hagerstown, MD: Lippincott Williams & Wilkins. str. 805. ISBN 978-0-683-30737-5.
  26. ^ "Metabolism of loratadine and further characterization of its in vitro metabolites". Drug Metabolism Letters. 3 (3): 162–70. august 2009. doi:10.2174/187231209789352067. PMID 19702548. Nepoznati parametar |displayauthors= zanemaren (prijedlog zamjene: |display-authors=) (pomoć)
  27. ^ "A pharmacokinetic profile of desloratadine in healthy adults, including elderly". Clinical Pharmacokinetics. 41 (Suppl 1): 13–9. 2002. doi:10.2165/00003088-200241001-00003. PMID 12169042.
  28. ^ "Loratadine: a non-sedating antihistamine. Review of its effects on cognition, psychomotor performance, mood and sedation". Clinical and Experimental Allergy. 29 (Suppl 3): 147–50. juli 1999. doi:10.1046/j.1365-2222.1999.0290s3147.x. PMID 10444229.