Leukon

Leukon je najsloženiji tip građe spužve, kod koga je mezogleja razvijena više nego kod prostijih, askon i sikon tipa. Spužve leukon tipa građe dostižu najveće dimenzije, od nekoliko centimetara do preko 1 metra. Kod leukon spužve protok vode se ostvaruje kroz kompleksnu mrežu kanala u krupnom tijelu spužve. U ovakvoj mreži kanala obrazuju se mnogobrojne sitne komora obložene hoanodermom, umesto radijalnih kanala kod sikon tipa.

Sferične komorice sa hoanocitama se nalaze na prelazu dovodnih u odvodne kanale. Veliki spongocel i jedan oskulum, koji su prisutni kod askon i sikon tipova građe, ovdje su zamijenjeni izlaznim kanalima malih prečnika i često većim brojem oskula. Komore sa hoanocitama su veoma brojne - u 1mm3 tela leukon spužve nalazi se oko 10000 komorica, svaka sa oko 60 hoanocita. Ovim je znatno povećana površina hoanoderma istovremeno smanjujući zapreminu vode koja treba da se pokreće.

Tok vode kroz leukon spužvu ide na sljedeći način: dovodni kanal - prozopile - komore sa hoanocitama - apopile - odvodni kanali - veći odvodni kanali - oskula.

LiteraturaUredi

  • Dogelj, V,A: Zoologija beskičmenjaka, Naučna knjiga, beograd, 1971.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 1, Naučna knjiga, Beograd, 1977.
  • Krunić, M: Zoologija invertebrata 2, Naučna knjiga, Beograd, 1979.
  • Mariček, magdalena, Ćurčić, B, Radović, I: Specijalna zoologija, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
  • Matoničkin, I, Habdija, I, Primc - Habdija, B: Beskralješnjaci - bilogija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1998.
  • Marcon, E, Mongini, M: Sve životinje sveta, IRO Vuk Karadžić, Beograd, 1986.
  • Radović, I, Petrov, Brigita: Raznovrsnost života 1 - struktura i funkcija, Biološki fakultet Beograd i Stylos Novi Sad, Beograd, 2001.
  • Ratajac, Ružica: Zoologija za studente Poljoprivrednog fakulteta, PMF u Novom Sadu i MP Stylos Novi Sad, 1995.

vanjski linkoviUredi