Wikipedia

Lejla Kalamujić

Lejla Kalamujić je nagrađivana kvir spisateljica iz Bosne i Hercegovine.[1][2][3][4][5][6] Rođena je u Sarajevu 1980. Diplomirala je na Odsjeku za psihologiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.[1][7] Lejla piše prozu, eseje i kritike. Centralne teme kojima se bavi u svojim radovima jesu: seksualnost, ludilo i smrt.[8]

Izdanja

uredi

Lejla Kalamujić je 2008. godine izdala prvu zbirku priča Anatomija osmijeha, u izdanju Naklade Zoro iz Sarajeva. Njezina druga zbirka kratkih priča Zovite me Esteban je izašla 2015 godine,[4] u izdanju Dobre knjige iz Sarajeva.[9] Zbirka Zovite me Esteban je poslije objavljena u još tri zemlje od strane sljedećih izdavačkih kuća: izdavačka kuća Red Box iz Beograda (Srbija) 2016.,[10] izdavačka kuća Sandorf iz Zagreba (Hrvatska) 2017.[11] i izdavačka kuća Blesok iz Skopja (Makedonija) također 2017. godine prevedena na makedonski jezik - Викајте mе Естебан. Prevod je radio Goko Zdraveski.[12] Lejla Kalamujić inspiraciju za pisanje pronalazi u ličnom iskustvu, društvenom okruženju i ženama autorkama koje su dio cijele historije književnosti:[13]

Gla­so­vi že­na su u tra­di­ci­ji na­ših knji­že­vnos­ti (a sto­lje­ći­ma i na mno­go ši­rem pla­nu), naj­bla­že re­če­no, pri­gu­še­ni. Na­ma su da­nas po­sve ja­sni ti ra­zlo­zi. Svje­sni smo što je pa­tri­jar­hat i kao sis­tem vri­je­dnos­ti i kao na­čin ži­vo­ta, do­nio. Ja ne že­lim da ka­žem da to zna­či da sve vri­je­dnos­ti pro­is­te­kle iz ta­kvih knji­že­vnih tra­di­ci­ja tre­ba anu­li­ra­ti. To bi bi­lo smi­je­šno. Ali mi­slim da mo­ra­mo bi­ti svje­sni ko­li­ko je mi­zo­gi­ni­je u njih upi­sa­no. I sad kad ne­ko že­li pres­ko­či­ti taj ar­gu­ment čes­to se spo­ti­če o te „uni­ver­zal­ne vri­je­dnos­ti", ili poj­mo­ve ka­kvi su „čo­vjek" ili „čo­vje­čan­stvo". To je­dnos­ta­vno u pra­ksi ni­ka­da ni­je fun­kci­oni­ra­lo na taj na­čin. „Uni­ver­zal­nost" i „čo­vje­čnost" uvi­jek su bi­va­le mas­ke iza ko­jih su se skri­va­le (sve)mo­ći odra­slog mu­škar­ca (naj­češ­će bi­je­log mu­škar­ca). Ta­ko da, u tom kon­tek­stu, za me­ne je pri­ča žen­skog ro­da. I čak po­red to­ga, što se te­mat­ski tek­st ve­že za odnos kćer­ka-maj­ka, ja se i u knji­že­vnos­ti za­is­ta osje­ćam kćer­kom (što auto­mat­ski ne zna­či da ja tu ulo­gu do­bro no­sim) onih maj­ki, ko­ji­ma druš­tve­ni i eko­nom­ski po­re­ci ni­su do­zvo­lja­va­li afir­ma­ci­ju vlas­ti­tih po­eti­ka.

Anatomija osmijeha

uredi

Anatomija osmijeha je zbirka kratkih priča u kojima Lejla piše o ljudskoj patnji i sreći. Ova zbirka kratkih priča je dobila nagradu književnog književnog konkursa Naklade Zoro za najbolju knjigu neobjavljenih priča u 2008. godini.[4] Vladimir Arsenić je Anatomiju osmijeha opisao ovako:[14]

Jedanaest priča iz zbirke pripoveda sudbine iz duševne bolnice u Sarajevu i sa seizmografskom preciznošću opisuje postratno bosansko društvo, njegove anomalije i zastranjivanja, oslikana kroz individualnu sudbinu osetljivih i nestabilnih. Kroz knjigu Lejle Kalamujić do glasa dolazi i druga potisnuta skupina kojoj balkanska društva ne daju pravo postojanja, a to su LBGT osobe. Slobodno iskazivanje seksualnih sklonosti i ljubavi jedne osobe trebalo bi da se podrazumeva, međutim, kako nam se pripoveda u Anatomiji osmijeha, osobe drugačije seksualne orijentacije nužno završavaju u ludnici ili izopštene iz društva.

Zovite me Esteban

uredi

Zovite me Esteban je zbirka kratkih priča nagrađena godišnjom književnom nagradom Istarske županije "Edo Budiša" u 2016.[5][15] i bila je bosanskohercegovački kandidat za Evropsku nagradu za književnost također 2016. godine.[16] Ovom zbirkom kratkih priča Lejla je osvojila književnu scenu u Bosni i Hercegovini i regiji.[2] Zbirka je najprije objavljena u izdanju Dobre knjige iz Sarajeva 2015[9], a poslije je objavljena u još tri zemlje: Srbija (2016)[10], Hrvatska (2017)[11] i Makedonija (2017).[12] Za knjigu je rečeno da je "u svakom smislu najbrutalnije, ako ne i najhrabrije izdanje proizašlo od nove generacije književnika/ica u regiji do sada."[17] Izdavačka kuća Sandorf je knjigu opisala ovako:[18]

U devetnaest priča koliko zbirka sadrži pratimo emocionalni put junakinje od nepouzdanih sjećanja na rano preminulu majku, preko djetinjstva s ocem alkoholičarem kojeg nikad nema, baka i djedova koji se lagano rasipaju i umiru pred njenim očima, zemlje koja se raspada, svijeta koji se mijenja, pa sve do otkrivanja seksualnosti i briga koje donosi egzistencija. Motiv majke kao da se provlači kroz sve njih poput sveprisutnog spiritus movensa i nenametljivo nas provodi kroz emocionalni život junakinje, upoznajući nas pritom s predratnim, ratnim i poratnim Sarajevom, "rajom", miješanim brakovima, Šidom kao mjestom izbjeglištva, hospitalizacijom u psihijatrijskoj bolnici – s Erosom i Tanatosom. Zbirka Lejle Kalamujić autentično je svjedočanstvo o sudbini obitelji čije je ispisivanje svojevrsni čin hrabrosti i suočavanja s onim najmračnijim, najtežim u čovjeku.

Kratku priču Zovite me Esteban na engleski jezik je prevela Jennifer H. Zoble:[19]

Bilo je u filmu Sve o mojoj majci. Majka Emanuela imala je svoga Estebana, koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći na svoj rođendan. Esteban je želio pisati priču o svojoj majci, ali je Almodovar napravio film o majčinom tugovanju za sinom. Pogledala sam film u Kinu Meeting Point. Kući sam otišala odmah nakon prikazivanja. Hodala sam ulicom u starom dijelu grada koja vodi majćinoj kući. Figura Estebana mi je vibrirala pred očima. Vidjela sam ga tu, u pokislim hlaćama i duksu kako u rukama drži tanki rokovnik. Ulica uz koju sam se penjala zove se Širokača i bila je nevjerovatno strma. Kada sam se popela na vrh, stala sam da uhvatim dah i okrenula se gledajući u dolinu. Grad ispod mene je tonuo u mrak i onda sam se zapitala: Šta da je moja majka živa i dan danas a da sam ja ta koja je umrla te daleke noći prije sedamnaest godina?

Nagrade i stipendije

uredi

Stipedije

uredi
  • Landis & Gyr Stiftung , Zug (Švicarska), maj/oktobar 2017.[20]
  • Kuća za pisce, Pazin (Hrvatska), februar 2017.[21]
  • Krokodilova Kuća za pisce, (Srbija), januar 2017.[22]
  • Museums Quartier Artist in Residance (Umjetnici u rezidenciji) - Beč (Austrija), februar/mart 2016.[23][24]
  • Priština nema rijeku, Priština (Kosovo), oktobar 2015.[25]

Nagrade

uredi
  • Prva nagrada za najbolju kratku priču "Nesretni život Sofije R" na regionalnom konkursu Queer Montenegro, crnogorsko - LGBTIQ asocijacije, (2016)[26]
  • Kandidatkinja za Evropsku nagradu za književnost za zbirku kratkih priča Zovite me Esteban, (2016)[22][27]
  • Dobitnica književne nagrade Istarske županije 'Edo Budiša' za zbirku priča Zovite me Esteban, (2016)[15][28]
  • Prva nagrada na književnoj manifestaciji - Susreti Zija Dizdarević za priču Dolce Vita, (2015)[29]
  • Prva nagrada na konkursu Vox feminae za kratku priču Žena zvana čežnja, (2011)
  • Druga nagrada na književnoj manifestaciji - Susreti Zija Dizdarević za kratku priču Povratak među zvijezde, (2009)[30]
  • Prva nagrada Naklade Zoro za zbirku kratkih priča Anatomija osmijeha, (2008)[31]
  • Druga nagrada na književnoj manifestaciji - Susreti Zija Dizdarević za kratku priču Oči smrti, (2005)[32]
  • Druga nagrada na konkursu "Super Cyber Story (Pincom)" za priču pod nazivom Sanduq el dunya, (2005)[33]

Reference

uredi
  1. ^ a b "LEJLA KALAMUJIĆ | Sarajevske Sveske". sveske.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 3. 2018.
  2. ^ a b "World Book and Copyright Day: EU celebrates female literature in BiH". Europa.ba (jezik: engleski). 19. 4. 2017. Arhivirano s originala, 27. 2. 2018. Pristupljeno 6. 3. 2018.
  3. ^ Šunjić, Ivan (2015). "Zovite me Esteban ili o umijeću preživljavanja smrti" (PDF). Nova knjiga: 1 – preko Academia.edu.
  4. ^ a b c "Anatomija osmijeha, Lejla Kalamujić, Naklada Zoro, POINT knjižara, on-line trgovina". www.knjiga.ba. Pristupljeno 6. 3. 2018.
  5. ^ a b Komunikacije, Neomedia. "Nagrada "Edo Budiša" Sarajevki Lejli Kalamujić: "Zovite me Esteban" - potresno književno djelo / Novi list". novilist.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 6. 3. 2018.
  6. ^ "Knjiga Danas – Nedeljna preporuka za čitanje". Dnevni list Danas (jezik: srpski). 15. 1. 2017. Pristupljeno 6. 3. 2018.
  7. ^ "About | Hourglass Literary Magazine". hourglassonline.org (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 16. 6. 2018. Pristupljeno 6. 3. 2018.
  8. ^ "Lejla Kalamujić: Moje teme su seksualnost, ludilo i smrt | Strane". strane.ba (jezik: hrvatski). Pristupljeno 6. 3. 2018.
  9. ^ a b Administrator. "Plastelin - Online magazin - Knjiga: Zovite me Esteban". www.plastelin.com. Arhivirano s originala, 7. 3. 2018. Pristupljeno 6. 3. 2018.
  10. ^ a b "ZOVITE ME ESTEBAN - Lejla Kalamujić". www.delfi.rs. Arhivirano s originala, 7. 3. 2018. Pristupljeno 6. 3. 2018.
  11. ^ a b Sandorf. "Sandorf: Izdanja Zovite me Esteban". www.sandorf.hr (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 3. 2018.
  12. ^ a b "Blesok no.108-109". www.blesok.com.mk. Arhivirano s originala, 8. 3. 2018. Pristupljeno 6. 3. 2018.
  13. ^ PORTAL, Oslobođenje. "Oslobođenje - Lejla Kalamujić: Ateistička parcela na Barama mi se nametnula kao nulta tačka novog vremena". Oslobođenje d.o.o. Pristupljeno 6. 3. 2018.
  14. ^ "e-novine.com - Ludnica za drugačije". www.e-novine.com (jezik: srpski). Arhivirano s originala, 7. 3. 2018. Pristupljeno 6. 3. 2018.
  15. ^ a b "Lejla Kalamujić dobitnica književne nagrade Istarske županije 'Edo Budiša' za zbirku priča 'Zovite me Esteban'". FILM-mag.net (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 3. 2018.
  16. ^ Wien, MQW - MuseumsQuartier. "Lejla Kalamujić (BIH): Mein Name sei Esteban". Museumsquartier Wien. Pristupljeno 6. 3. 2018.
  17. ^ Marić, Nebojša. "Kafkina Alisa". LINKS (jezik: Serbian). Pristupljeno 7. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  18. ^ Zovite me Esteban (jezik: Croatian). Sandorf. 2017. ISBN 9789533510125.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  19. ^ "Translating Post-Yugoslav Literature | Columbia | Harriman Institute". harriman.columbia.edu (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 23. 12. 2017. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  20. ^ "Landis & Gyr Stiftung | Alle StipendiatInnen". www.lg-stiftung.ch (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 3. 2018.
  21. ^ "Kuća za pisce  » Lejla Kalamujić". kucazapisce.hr. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  22. ^ a b "LEJLA KALAMUJIĆ - kuca za pisce". kuca za pisce (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2018.
  23. ^ "Musem Quartier Wien" (PDF). Musem Quartier (PDF). 2017. Arhivirano s originala (PDF), 12. 3. 2016. Pristupljeno 4. 1. 2017. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  24. ^ "eSeL.at | 30.03.2016 Lejla Kalamujic: Mein Name sei Esteban | RaumD / Q21". esel.at (jezik: njemački). Pristupljeno 7. 3. 2018.
  25. ^ "Artists 2018". Prishtina Has No River (jezik: engleski). 9. 10. 2013. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  26. ^ "Odabrane pobjedničke priče na regionalnom konkursu za najbolju kratku queer priču „Write queer"". Queer Montenegro. Arhivirano s originala, 29. 9. 2017. Pristupljeno 7. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)
  27. ^ "Traduki English". english.traduki.eu (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2018. Referenca sadrži prazan nepoznati parametar: |dead-url= (pomoć)[mrtav link]
  28. ^ "Lejla Kalamujić nova je dobitnica Nagrade 'Edo Budiša'". mvinfo.hr (jezik: hrvatski). Pristupljeno 7. 3. 2018.
  29. ^ "Susreti Zija Dizdarević: Najboljom proglašena priča Lejle Kalamujić | Tacno.net". www.tacno.net (jezik: hrvatski). Pristupljeno 7. 3. 2018.
  30. ^ "XXV Susreti Zija Dizdarević, 2009. - Prva nagrada "Tampa trampa" autorice Lamije Begagić iz Sarajeva, druga nagrada "Povratak među zvijezde" Lejle Kalamujić iz Sarajeva i treća nagrada "Svijeća za Alfonsa Berbera" autora Elvedin Nezirović iz Mostara - FOJNICA - Bosna i Hercegovina". www.fojnica.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2018.
  31. ^ "Anatomija osmijeha, Lejla Kalamujić, Naklada Zoro, POINT knjižara, on-line trgovina". www.knjiga.ba. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  32. ^ Topalovic, Mirsad. "XXI Susreti Zija Dizdarević « FOJNICA - Bosna i Hercegovina". www.fojnica.ba. Pristupljeno 7. 3. 2018.
  33. ^ "LEJLA KALAMUJIĆ | Sarajevske Sveske". sveske.ba (jezik: engleski). Pristupljeno 7. 3. 2018.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Lejla_Kalamujić&oldid=3637685"