Lajmska bolest je multisistemsko oboljenje subakutnog i hroničnog toka, koje izaziva bakterija Borrelia burgdorferi. Ona zahvata prvenstveno kožu, a zatim srce, zglobove i centralni nervni sistem.

Lajmska bolest
Krpelj je načešći uzročnik Lajmske bolesti
Klasifikacija i vanjski resursi
ICD-10A69.2
ICD-9088.81
DiseasesDB1531
MedlinePlus001319
eMedicinemed/1346 ped/1331 neuro/521 emerg/588
MeSHD008193

Lajmska bolest je otkrivena 1975. godine u gradu Lajm (Connecticut, SAD) povodom epidemične pojave juvinalnog artritisa, a 1981. Burgdorfer je iz krpelja izolovao spiralno uvijen, pokretan mikroorganizam koji pripada rodu Borrelia, odnosno porodici Spirohetacea.

Rezervoari ove bakterije su krpelji, glodari, jeleni i dr. Vektori infekcije su tvrdi krpelji koji prenose bolest na čovjeka i domaće životinje, a ona se javlja obično sezonski (od ranog proljeća do kasne jeseni) i to uglavnom kod osoba koje često borave u prirodi.

Lajmska bolest se klinički manifestuje pojavom lokalnog otoka i crvenila (lat. erythema migrans) na mjestu uboda i to 3-32 dana nakon incidenta. Lokalno crvenilo je toplo i uglavnom nije bolno. Kod 50% pacijenata identične promjene se mogu javiti na drugim djelovima tijela, a kod 15% pacijenata kožne promjene mogu da izostanu. Pored promjena na koži mogu da se jave temperatura, jeza, malaksalost, glavobolja, regionalno uvećanje limfnih žlijezda itd. Ako se bolest ne prepozna i ne liječi na vrijeme, nakon nekoliko nedjelja razvija se drugi stadij sa neurološkim simptomima, pojavom bolova u zglobovima i kardiološkim simptomima, a ako se i u ovoj fazi bolest ne tretira nakon više mjeseci ili godina ona ulazi u treću fazu sa teškim neurološkim ispadima, promjenama na zglobovima i koži.

Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i podataka o ujedu krpelja, a potvrđuje se testom indirektne imunofluorescencije ili primenom ELISA tehnika kojim se otkrivaju IgM antitijela u serumu, likvoru i sinovijalnoj tečnosti zglobova. Nakon 1-3 mjeseca javljaju se IgG antitijela koja se dugo održavaju. Izolacija uzročnika se ne praktikuje. Kao konfirmacioni test može se koristiti i Western blot.

Terapija ove bolesti zavisi od njenog kliničkog stadija. Obično se koriste: penicilin, tetraciklini i hloramfenikol, a kod neuspješne antibiotske terapije u trećoj fazi preporučuju se i kortikosteroidi.

Vanjski linkovi

uredi