Kraniometrija

Kraniometrija (lat. cranium = lobanja + grč. μέτρον - métron = mjera) ili mjerenje lobanje je grana morfometrije a time i kvantitativne anatomije. Zajedno sa kranioskopijom, tj. posmatranjem opisnih karakteristika, formira oblast frenologiju.

Na osnovu morfometrijskih karakteristika lobanje, kako u ljudi, tako i životinjskih vrsta, mogu se prepoznati međusobne srodnosti posmatranih jedinki i/ili populacija. Kod čovjeka, u takvim analizima važno je uključiti antropometriju, antroposkopiju etnologiju i forenziku. Mjerenje lobanja ima danas posebnu primjenu u arheologiji i paleoantropologiji, za utvrđivanje porijekla i ostalih oznaka antropoloških nalaza i fosilnih ostataka.^[1]

Kraniometrija je direktna metoda mjerenja, u kojem su dimenzije određuju mehanički, kod mrtvih i živih dijelova tijela. To se ne treba miješati sa nalazima radiološke Röntgenske slike kojom se indirektno uzimaju projekcije mjera koštanih struktura. U tu svrhu, moraju se također uzimati u obzir i podaci dobijeni sonografijom.

Historija

Tipska kraniometrijska prezentacija 19. stoljeća, u cilju ilustriranja navodne sličnost majmuna i crnaca (Josiah Clark Nott i George Gliddon, 1854).
Lobanja čimpanze je lažno predstavljena, sa povećanim vilicama, kako bi se dobio dojam da se crnci i dalje svrstavaju uz majmune.^[2]

Prvi izuzetan doprinos kraniometriji objavio je Louis Jean-Marie Daubenton je 1764.: Mémoire sur les differences de la situation du grand trou occipital dans l’homme et dans les animaux (Disertacija o razlikama u položaju zatiljnog otvora kod ljudi i kod životinja). Šest godina kasnije, dolazi djelo umjetnika i anatoma Petrusa Campera sa opisom kraniometrujskih metoda. Ovi radovi su bili platforma za dalji razvoj kraniometrije. Prijee svega, Kamperovo ime u antropološke literature je ovjekovječilo prvo spominjanje pojma i definicija ugla lica.

Poređenja proširenja lobanje ljudi i srodnih životinja bila su osnova kraniometrijskih istraživanja, što pokzuje činjenica da je u 19. stoljeću broj znanstvenih kraniometrijskih studija naglo porastao. Dalja poređenja između životinja i ljudi i provode Paul Pierre Broca iz Francuske i Thomas Henry Huxley iz Engleske, koji su realizirali globalna komparativna rasna istraživanja čovječanstva. Anders Retzius iz Stockholma je razvio sistem za mjerenje lobanja u nekoliko dimenzija i njihovu klasifikaciju po dobijenim pokazateljima, kao što si dužina, širina i visina lobanje.

Postepeno i sve više tzv. „kraniomertrijskom teorijom“ su se služile i rasističke teorija Sve više, rasističke ideologije. Camper je već tvrdio da su neevropski narodi srodnički bliski neljudskim majmunima, pogled koji je i u naučnim krugovima preovladavao čak sve do sredine 20. stoljeća.

Početkom 19. stoljeća, Franz Josef Gall je pokušao da, ispitujući lobanje, oblikuje znanje o karakteristikama ljudi. Prema njemu, to se odnosilo i na procjene intelektualnih sposobnosti. Na primjer, prema specifičnim kraniofacijalnim proporcijama moguće je otkriti ubicu ili lopova. Anatom i fiziolog Theodor von Bischoff (1807.-1882.) je, na osnovu kraniometrijskih rezultata, pretpostvio intelektualnu neadekvatnost žena za akademsku profesiju.

Veliki historijsku krivicu snose antropolozi koji pružili „naučnoj“ osnovu za širenje duha biologizma u vidu nacizma. Na osnovu lubanjskih proporcija, stanovništvo je podijeljeno u rase i na taj način vladine programe, kao što su Lebensborn ili ubijanje "nedostojnih života" u okviru Akcije T4. Unatoč njihovim naporima, nisu uspjeli kraniometrijski dokazati da su navodne rasne karakteristike, kao što su veliki noseve i uši jevrejskog naroda naučno utemeljene.

Kraniometrijske tačke

Većina mjernih mjesta su u odnosu na koštane markere lobanje.

Glabella je projektrenutku frontalnog kosti), prednji kraj tačke.
Opisthocranion je krajnja potiljačna tačka.
Eurioni su međusobno najudaljenije bočne tačka najveće širine lobanje.
Orbitale je najniža točka orbite.
Nasion je centar šava između nosa i frontalne kosti.
Pogonion je u sredini linije vilica.
Gnathion je najisturenija tačka brade.
Menton najdublja tačka lobanje.
Gonion je na obje strane na sredini tranzicije između tijela i rastućeg ramusa mandibule (zadnja tačka ugla donje vilice).
Bregma je na raskršću sagitalnog i koronskog šava.
Lambda je točku križanja strelice i lambda šava.
Zygion je na obje strane najudaljenija tačka jegodičnih lukova
Porion je otvor ušnog kanala, preciznije, najviša tačka koštanih otvora ušnog kanala.
Mastoidale je najniža tačka mastoidne kosti.
Basion je središte prednje granica foramen magnum (velikog otvora) u bazi lobanje.
Inion je vanjska projekcija potiljka]].
Vertex je najviša tačka, paralelno sa usklađenom Frankfurtskom horizontalom.^[3]

S obzirom na pad primjene kraniometrije u 20. stoljeću, većina imena spomenutih tačaka više nije u upotrebi. Neke točke su još uvijek prisutne u plastičnoj kirurgiji . frankfurtska ili njemačka horizontalna i dalje služi za postavku pod X-zrake i CT glave. Srodničke relacije među pripadnicima naroda i populacija su sada, međutim, posebno u fokusa interesa genetičkih istraživačkih metoda, na primjer, analizom polimorfizama.

Reference

^ Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
^ Gould S. J. (1988): Der falsch vermessene Mensch. Frankfurt, ISBN 3-518-28183-6.
^ Hadžiselimović R., Lelo S., Šljuka S. (2015): Bioantropološki praktikum. Prirodno-matematički fakultet UNSA., Sarajevo.

Također pogledajte

[1] Hadžiselimović R. (2005): Bioantropologija – Biodiverzitet recentnog čovjeka. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.

[2] Gould S. J. (1988): Der falsch vermessene Mensch. Frankfurt, ISBN 3-518-28183-6.

[3] Hadžiselimović R., Lelo S., Šljuka S. (2015): Bioantropološki praktikum. Prirodno-matematički fakultet UNSA., Sarajevo.

[1]

[2]

[3]