Kovačnice (majdani) u selu Očevlje

Kovačnice (majdani) u selu Očevlje, su tri aktivne kovačnice porodica Jozeljić, Gogić i Vijačkić, općina Vareš, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 06. do 11. januara 2011. godine, donijela je odluku da se kovačnice proglase za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Marti Cheery, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović (predsjedavajući) i Ljiljana Ševo.

Selo Očevlje nalazi se u podnožju planine Zvijezda (planina), 18 km sjeveroistočno od Vareša, odnosno 14 km od Krivaje u pravcu Olova. Selo se prostire na obje strane rječice Očevice, lijeve pritoke rijeke Krivaje. Prosječna nadmorska visina sela iznosi oko 850 m.

Prvi put spominje se 1485. godine, o čemu svjedoči i tabla postavljena na ulazu u ovo selo. Nakon što je Austro-Ugarska monarhija uspostavila svoju vlast u Bosni i Hercegovini, majdani se zatvaraju a u Varešu se 1891. godine pravi prva željezara. Jedini majdani koji su nastavili raditi bili su oni u Oćeviji.

Osnovna vrijednost ovih kovačnica (majdana) ogleda se u autentičnosti, i to oblika glavnog i sporednih objekata, proizvodnog pogona i mašina, proizvodnje i proizvoda, organizaciji rada i arhaičnosti terminologije. Kovačnice rade zahvaljujući vodenoj snazi rijeke Očevice koja pokreće majdanski čekić i ćumura – drvenog uglja pomoću čije toplote se predmeti zagrijavaju i oblikuju. Danas se najčešće proizvode kompleti sačeva, poljoprivredne alatke, alati potrebni za izvlačenje stabala iz šuma i potkove. Značajna je činjenica da majdandžije kao vrsne zanatlije mogu proizvesti brojne različite sitne predmete u odnosu na zahtjev kupca.

Opis

Osnovni elementi majdana su: brana, vodojaža, visoki rezervoar (lađa), sistem žljebova (badnjevi), rotacione osovine sa kolima, te sama radionica majdana sa pojedinim radnim mjestima potrebnim za različite faze proizvodnje.

Branom se voda od regularnog korita rijeke Očevice skreće u blagi pad vodojaže. Napravljena je tako da u vodojažu pritiče uvijek ista količina vode neovisno o snazi toka Očevice.

Vodojaža je do tridesetih godina XX vijeka pravljena od drveta. Nakog tog perioda, zbog truljenja drveta i česte potrebe za zamjenom i opravkom dotrajalih dijelova ovog sistema, izvršena je zamjena savremenim materijalima - uglavnom betonom.

Vanjski linkovi

• Turistička zajednica ZDK

• Zvanični sajt komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine