Korisnik:Zehra-pjesnikinja
U ZVJEZDANOM NEBU - PRVA KNJIGA POEZIJE I PROZE
ZEHRE ČEHIĆ-ZANAČIĆ
Zehra Čehić - Zanačić iz Ljubije, općina Prijedor, sa familijom živi u Holandiji.
Krajem marta 2006. godine svjetlo dana je ugledala zbirka njenih radova. Od tada je Zehra zauzeta promocijom knjige po holanskim gradovima.
Knjiga sadrži 92 naslova (ljubavne pjesme i balade, rodoljubne, epska pjesma, proza i 10 ilustrovanih crteža-slika koje je sama nacrtala-naslikala), svi oni koji to žele, mogu posjetiti stranicu/sajt - http://www.bosna-express.net/dijaspora.htm - na kojoj je postavljena njena knjiga, i sve potrebne informacije u vezi knjige.
Svi oni koji žele, mogu se slobodno obratiti direktno kod Zehre. E-mail: mzanacic-zechra@hotmail.com
Nekoliko (vrsta) pjesma i jedna kasida iz Zehrine zbirke:
KIŠNA MI SUZA LICE MIJE
Bezvoljno stojim, a zora već rudi, tužna mi slika uspomene budi, sve mi liči kao nekad davno, al'ničeg nema, sve je sada ravno.
I kiša je počela da lije, da mi moje tužno lice mije, ne mora mi ona lice miti to će moje suze sad činiti.
Tupo gledam, dok me suza mije, pomješana s kišom koja sada lije, ne treba mi kišna suza liti moja gorka jedna dovoljna će biti.
U svanuću ovom kišnom, tužnom, sa slikom pred očima, stravičnom i ružnom, ne pomično stojim kao duh u tami, i osjećam da me zemlja sebi mami.
Ovoj zemlji ja sam cvijeće dala, i po njoj sam moje ruže brala, nema ruža, čak ni poljskog cvijeća, nema ničeg, gdje je bila sreća.
I nebo je znalo, jer se rasplakalo, kad je na zemlji tugu ugledalo, pored kišnog i mog suznog vala, da mi lice mije i rijeka je mala.
DIVIČANSKI ŠEHIDI
Pognutih glava povorka se kreće i stopa do stope na putu tome, samo se glasovi promukli čuju, koračaju oni ne željnom cilju svome.
U svanuću tihom, sivom kada rana zora rudi, kad se cvrkut ptice čuje promukli glas me budi.
Promukle glasove kao od jednog čujem u ritmu bola nekog i kao iz ružnog da se budim dopiru glasovi disanja teškog.
Stotinu Divičana u povorci jednoj s osjećajem što oni znaju koračaju prašnjavim putem teško, koračaju ka svom životnom kraju.
U Diviču na putu tome stopa do stope od povorke osta nestaje ona iz vida u daljini, nestaje kao da pada s mosta.
I putem sto ljudi prođe - nema nikog, povorka nesta, kao da nikog bilo nije samo stope kao uspomena osta.
U svanuću ovom sivom cvrkut ptice još se čuje kao da je ptica rajska, kao da mi nešto poručuje.
Stotinu Divičana ode u šehide i vratiti se na ovaj svijet neće, duga povorka šehida to je i ona će Dženetom da šeće.
BORAC I MAJKA
Što si majko tužna tako tvome srcu neće biti lako? Nije sinko lako srcu mome i najmlađi sin je u grobu svome.
Nemoj majko ti plakati više jer nema ko da ti suze briše. Plakat ću ja sinko dok sam živa osjećaje imam kao da sam kriva.
Ne moraš ti majko kriva biti al'od unučica tugu moraš kriti. Bit ću sinko ja tužna do vijeka jer mome srcu više nema lijeka.
Zato majko skrivaj suze svoje da ne vide unučice tvoje. Suze moje ja kriti ne mogu pa i unučice gledati ih mogu.
Još su male ne razumiju one da je majko teško srcu tvome. I ako su male razumijeti mogu da im očeve ja vratiti ne mogu.
Žao mi je majko za sinove tvoje, žao mi je majko za suborce moje. Olakšo si sinko tužnoj duši mojoj bar su živote dali domovini svojoj.
Neka im je majko rahmet duši i mene za njima gorka suza guši. Neka suze sinko lakše će ti biti ti suborce svoje nećeš zaboraviti.
MAJKA SREBRENIČANKA - (KASIDA)
Uči majka svake noći, uči ona djeci svojoj, svake noći par jasina i u svakom vidi sina................Allah,Allah,Illellah...
Srebrenice, naša Srebrenice, eno majke opet briše lice, briše majka suzno lice, suzno lice mila Srebrenice..........Allah,Allah,Illellah...
I Akšam kad joj projde, (prođe) i Jacija joj opet dojde, (dođe) uzima majka knjigu jasine, po imenu ih zove sine, sine.........Allah,Allah,Illellah...
Od Akšama pa do Jacije sa suzama majka mije lice, mije lice do Sabaha ranog uz jasina još ne isčitanog..........Allah,Allah,Illellah...
Majka traži od Allaha dž. milosti- da se na Ahhiret preseli, da joj Dženetsku kapiju otvori, i sinovima samo jednu prozbori......Allah,Allah,Illellah...
Nije majci teško učiti al'je majci teško gledati, suze su joj oči zatvorile i Dženetsku kapiju otvorile.........Allah,Allah,Illellah...
Allah dž. se je majci smilovao, molitvu je majke uslišao, Dženetska se kapija otvorila, u Dženet je majka djeci preselila...Allah,Allah,Illellah...
UPLAKANA DJEVOJČICA
Kraj prozora djevojčica moja zvijezde sjajne uplakano prati, jecajući pita djete mene: Kad će majka da se vrati?
Bolno jeca, suze oči kvase, njene gledam uplakane oči, kako..,kako.., da joj kažem, njena majka nikad neće doći.
Uplakanu gledam djevojčicu moju kako lije gorke suze, sa suzama mene tužno pita: Zašto nema mile majke moje?
TEBI ZA ROĐENDAN
Reci mi datum rođenja svoj da čestitam rođendan tvoj, u prilici si posebnoj toj primi za rođendan poklon moj.
Sretan rođendan nek ti bude primi darove koje ti nude, pa i ovaj je poklon moj od srca za rođendan tvoj.
Ovi stihovi su u duši meni, darujem ih na poklon tebi, nek ti cvjeta cvijeće vječno i mnogo rođendana poživi srećno.
("Romeo i Julija")
JA I ALMA
Kraj balkona uzdignuta palma, ispod palme ja s gitarom stojim i po žicama ja prebirem lagano, čekam Almu i sekunde brojim.
Noćima sam tako dolazio pod prozore Alme moje s gitarom sam je dozivao, dođi Alma, dođi sunce moje.
U večernjoj tihoj noći njihale se grane palme bacale su tamne sjenke na prozore moje Alme.
Svako veče ritam bješe isti, palme njišu svoje lijepe grane, ja s gitarom puštam tihe zvuke, tako brzo i naša zora svane.
Svirao sam Almi svako veče, uz zvuk tihi i savijanje palme melodije su tako dopirale kroz prozore do moje Alme.
Kroz baladu jedno veče zaprosio sam Almu moju, rekla mi je, da voljeni moj slušat ću vječno tu baladu tvoju.
M.S.Čehić - Zanačić Zehra Zehra 19:27, 29 decembar 2006 (CET) (autor prikazanih tekstova) Zehra 19:27, 29 decembar 2006 (CET)
Cjenjeni korisnici Wikipeda,
Molim vas da ne ispravljate moju poeziju - (pjesme), jer to kao autor ne dozvoljavam!
Srdacan pozdrav,
Zehra Zehra 19:27, 29 decembar 2006 (CET)