Korisnik:Palapa/Taqi ad-Din Muhammad ibn Ma'ruf

Taqi ad-Din Muhammad ibn Ma'ruf ash-Shami al-Asadi ( arapski: تقي الدين محمد بن معروف الشامي  ; osmanlijski turski: تقي الدين محمد بن معروف الشامي السعدي  ; turski: Takiyüddin) bio je osmanski polimatičar aktivan u Kairu i Istanbulu. Bio je autor više od devedeset knjiga o najrazličitijim temama, uključujući astronomiju, satove, inženjerstvo, matematiku, mehaniku, optiku i prirodnu filozofiju.[1]

Godine 1574. osmanski sultan Murad III pozvao je Taqi ad-Dina da izgradi opservatoriju u glavnom gradu Osmanske države, Istanbulu. Koristeći svoje izuzetno znanje u mehaničkoj umjetnosti, Taqi ad-Din je konstruirao instrumente poput ogromnih armilarnih i mehaničkih satova koje je koristio u svojim zapažanjima Velike komete iz 1577. godine. Koristio je i evropske nebeske i zemaljske globuse koji su dostavljeni u Istanbul u razmjeni poklona.

Glavni rad koji je proizašao iz njegovog rada u opservatoriji je pod naslovom "Drvo konačnog znanja [na kraju vremena ili svijeta] u Kraljevstvu okretnih sfera: astronomske tablice Kralja kraljeva [Murada III]" (Sidrat al-muntah al-afkar fi malkūt al-falak al-dawār– al-zij al-Shāhinshāhi). Rad je pripremljen prema rezultatima opservacija izvršenih u Egiptu i Istanbulu kako bi se ispravio i dovršio Ulugh-begov Zij as-Sultani. Prvih 40 stranica rada bavi se proračunima, nakon čega slijede rasprave o astronomskim satovima, nebeskim krugovima i informacijama o tri pomračenja koja je posmatrao u Kairu i Istanbulu. Za potvrđivanje podataka drugih zapažanja pomračenja na drugim lokacijama kao što su Daud ar-Riyadi (David Matematičar), David Ben-Shushan iz Soluna.

Kao polimatičar, Taqi al-Din je napisao brojne knjige o astronomiji, matematici, mehanici i teologiji. Njegova metoda pronalaženja koordinata zvijezda je navodno bila toliko precizna da je dobio bolja mjerenja od svojih savremenika, Tiha Brahea i Nikole Kopernika. Smatra se i da je Brahe bio svjestan Taqi al-Dinovog rada.[2]

Taqi ad-Din je također opisao parnu turbinu s praktičnom primjenom rotirajućeg ražnja 1551.[3] Radio je i kreirao astronomske satove za svoju opservatoriju.[4] Taqi ad-Din je također napisao knjigu o optici, u kojoj je odredio svjetlost koja se emituje iz objekata, opservacijski dokazao Zakon refleksije i radio na refrakciji.[5]

Astronomi i astrolozi Osmanske opservatorije na čelu sa müneccimbaşıjem (glavnim astrologom) koristeći kvadrant.

Bilješke uredi

  1. ^ "Taqi al-Din Ibn Ma'ruf: A Bio-Bibliographical Essay | Muslim Heritage". muslimheritage.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2018-04-24.
  2. ^ Ágoston, Gábor; Masters, Bruce Alan. Encyclopedia of the Ottoman Empire Infobase Publishing, 2009. p. 552 ISBN 0-8160-6259-5
  3. ^ Tekeli, Sevim (2008). "Taqī Al-Dīn". Encyclopaedia of the History of Science, Technology, and Medicine in Non-Western Cultures (jezik: engleski). Springer, Dordrecht. str. 2080–2081. doi:10.1007/978-1-4020-4425-0_9065. ISBN 978-1-4020-4559-2.
  4. ^ Encyclopaedia of the history of science, technology, and medicine in non-western cultures. Selin, Helaine, 1946- (2nd izd.). Berlin: Springer. 2008. ISBN 9781402044250. OCLC 261324840.CS1 održavanje: others (link)
  5. ^ "Taqi al-Din ibn Ma'ruf and the Science of Optics: The Nature of Light and the Mechanism of Vision". muslimheritage.com.

[[Kategorija:Turski naučnici]] [[Kategorija:Matematičari 16. vijeka]] [[Kategorija:Biografije, Damask]] [[Kategorija:Umrli 1585.]] [[Kategorija:Rođeni 1521.]]