Književni časopis Zora iz MostaraUredi

Književni časopis Zora iz Mostara osnovali su književnici Aleksa Šantić, Jovan Dučić i Atanasije Šola. Časopis je izlazio kontinuirano od 1896 do 1901 godine i bio je isključivo literarnog karaktera. Pratio je književne teme sa južnoslavenskih prostora ali i i sa evropske književne scene.

Počeci ZoreUredi

30. novembra 1895. godine Aleksa Šantić i Svetozar Ćorović uputili su molbu, za otvaranje književnog časopisa, Zemaljskoj vladi u Sarajevu. Odgovor Benjamina Kalaja stigao je 28. februara naredne godine gdje kaže: " Dopušta se istočno - pravoslavnim građanima iz Mostara Aleksi Šantiću i Svetozaru Ćoroviću izdavanje literarnog časopisa Zora u okvirima navedenim u njihovoj molbi koja se nalazi u prilogu. Cenzuru novog lista vršile bi okružne vlasti u Mostaru". 8. marta iste godine, službeno se oglasila i Zemaljska vlada s odobrenjem : " Usljed Vaše amo podnešene molbenice, obnašala je Zemaljska vlada podijeliti Vam ovijem dozvolu, da možete zajednički izdavati u Mostaru beletristički list Zoru." U aprilu, 1896. godine izašao je prvi broj Zore, bez uvoda i predstavljanja programa, s Šantićevom pjesmom "Ostajte ovdje".

Program Zore i njeni saradniciUredi

Članovi redakcije Zore bili su književnici Aleksa Šantić, Svetozar Ćorović, Jovan Dučić i Atanasije Šola. Nakon odobrenja za izdavanje časopisa, Zemaljska vlada je skrenula pažnju urednicima, da im neće biti dozvoljeno bilo kakvo političko djelovanje u časopisu, stoga je Zora od početka bila književni časopis, orijentisan na književne tekstove. Na koncept lista utjecalo je prisustvo drugog značajnog časopisa, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire - "Bosanska Vila". U tom kontekstu, Zora nije predstavljena kao konkurentan list, nego više kao dopuna. Iz ovog razloga, Zora se više okrenula nauci o književnosti, ograničavajući tekstove i priloge iz narodne književnosti. Za razliku od "Bosanske Vile" koja je sve do 1908. godine ostala u krugu folklorno - romantičarske književnosti, Zora je bila više otvorena za prezentaciju modernih književnih tokova Europe, i drugih južnoslavenskih zemalja. Osim otvorenosti prema drugim temama, Zora je bila otvorena i prema saradnicima iz drugih sredina, pa su se na popisu saradnika našli Ivan Cankar, Antun Gustav Matoš, Simo Matavulj a zabilježen je i prilog o Silviju Strahimiru Kranjčeviću.

Zora od 1865 do 1901. godineUredi

Zora je službeno pokrenuta 1896. godine i izlazila je neprekidno do kraja 1901. godine. U tom periodu izašlo je 69 brojeva, tačnije po jedan mjesečno. List je izlazio isključivo na ćiriličnom pismu. Zora se dosta u svom radu ugledala na beogradse časopise i vojvođansko "Brankovo kolo", pa se među saradnike ovog broja ubrajaju i kritičari Ljubomir Nedić i književnik Stevan Sremac. Zadnji broj časopisa izašao je u prosincu 1901. godine. Atanasije Šola svjedoči da je sve upravne poslove oko Zore vodio Svetozar Ćorović a urednik je jedno vrijeme bio Jovan Dučić. O Zori kao časopisu i Mostaru kao kulturnom centru, pisali su Vladimir Ćorović i Jovan Radulović, no od četiri bibliografije Zore najkomplentija je ona u Monografiji Zore Ljubice Tomić Kovač.

Jezik i stil ZoreUredi

Jezik i književna norma tada, u postojećim časopisima, bili su vrlo slobodni, a način pisanja je bio fonološki. Iako je Zora imala dosta slobodan odnos prema pravopisnoj normi i gramatičkim pravilima (u doba kad su književni časopisi težili ka standardizaciji i što tačnijem književnom pismu), tu manu su nadoknađivali svježinom svojih tekstova. Neujednačenost u tekstovima najviše se ogledala u poštivanju pravopisnih pravila ali i u pojedinim gramatičkim pravilima, što se najviše bilo primjetno u tekstovima autora s različitih podneblja. Gledajući u cjelini, Primjetno je da se s godinama povećavao nivo pismenosti kod autora i znatno napredovanje u stilu.

LiteraturaUredi

Voloder, Nusret, Čitanka 3, Sarajevo 1996. godine (str. 77-79) Mr. Muhamed Šator Jezička standardizacija 1, Pravopisna norma u "Zori" (Objavljeno u "Most" . časopsis za nauku i kulturu")