Konjički vričak

Konjički vričak (lat. Acinos orontius (K. Maly) Šilić – sinonimi Satureja (Calamintha) orontia K. Maly; Calamintha alpina (L.) Lam. var. orontia (K. Maly) Hayek – je endemska biljka iz porodice Lamiaceae (Labiatae) – usnatice.[1]

Konjički vričak
(Acinos orontius)
Status zaštite: Ugroženi
Sistematika
CarstvoPlantae
PotcarstvoTracheobionta
DivizijaMagnoliophyta
RazredMagnoliopsida
PotklasaAsteridae
RedLamiales
PorodicaLamiaceae
PotporodicaNepetoideae
PlemeMentheae
RodAcinos
VrstaAcinos orontius
(K. Maly) Šilić

Konjički vričak je visegodišnja biljka. Korijen i izdanci pri dnu poluodrvenili. Izdanci su brojni, dugi i visoki oko 10-20 (30) cm. Zelenkasti su ili crvenkastoljubičasti, 10-20 (-30),sa sitnim, fino poleglim dlakama, a u gor­njem dijelu rasperano vunasto dlakavi i trep­ ljavi. Poprečni preskek stabljike je kružan ili tupo četverobridast.

Listovi su dugi 3-4 (rijetko 5) mm sa relativno dugom dlakavom peteljkom, dužine 3–5 mm Prekriveni su trepljama iii su goli. Gornji su potpuno cjeloviti ili sa rijetkim plitkim zupcima, elipsoidni ili manje-više jajoliki. Srednji, s obje strane imaju po 2-3 zupca, s klinastom osnovom, uz peteljku suženom. Donji su jajoliki iii lopatasti, tupi ili gotovo tupi, slabo pilasto narovašeni. Nervatura listova je lučne, izra­zito istaknuta, često ljubicasta.

Cvjeta od aprila do juna. Cvjetovi su u rahlim prividnim pršljenovima koji su pri vrhu zbijeniji. Čašica je duga oko 8–10 mm, izvana rasperana i vunasto dlakava, a iznutra gola. U grotlu imaju gusti čuperak uspravnih višećelijskih bijelih dlačica. Crvenkasto je ljubičasta, pri osnovi ispup­čena, a njeni zupci su trepljavi. Dva donja zupca su nešto duža i dublje urezana.

Krunica je blijedo­ ljubičastoplavičasta (rijetko bijela). Duga je oko 11–17 mm, sa široko izrubljenim srednjim režnjem donje usne, a sa vanjske strane je gusto dlakava. Antere su crvenoljubičaste. Plodovi su mrkosmeđi orasčići, dugi oko 1,75 mm, obrnuto jajoliki, pri vrhu suženi.

Ekologija i rasprostranjenje

uredi

Konjički vričak raste na otvoreni stanistima ili u rijet­kim šumama crnog bora, isključivo na dolo­mitnoj podlozi. Uspijeva na nadmorskim visinama u rasponu od 280 do 1.100 m. Areal ove biljke je ograničen na dolomitski kompleks u okolini Konjica, Bosna i Hercegovina. Ovo je, dakle, bosanskohercegovački stenoendem.

Locus classicus: Hercegovina - dolomiti kod Konjica (K. Maly 1920).

Reference

uredi
  1. ^ Šilić Č. (1990): Endemične biljke, 3. izdanje. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-02557-9.

Također pogledajte

uredi