Konfuzno-oneroidno stanje

Konfuzno-oneroidno stanje[1] (subakutni delirijum, amentni sindrom) je oblik kvalitativnog poremećaja svijesti. Karakteriše se smetenošću, zbunjenošću, neprepoznavanjem osoba i predmeta u svojoj okolini. Bolesnik često zaluta, kao da nešto traži, ne shvata situaciju, rasuđivanje je poremećeno, sugestibilan, nesiguran, labilnog afekta, vidi razne scene koje se odvijaju kao u snu (oneiros – san), verbalizira nesistematizirane ideje odnosa prolaznog karaktera, nesigurne orijentacije u vremenu, prostoru i prema drugim osobama. Spoljašnji aspekt bolesnika je upadljiv, sa zbunjenim i zaplašenim izrazom lica. Osjeća se izgubljenim, stalno zapitkuje šta se dešava, gdje se nalazi. Karakteristično je prisustvo straha, koji može biti jako izražen i zavisi od trenutnog afektivnog stanja. Obično nema halicinacija, ponekad se javljaju iluzije. Oštećena je aktivna pažnja kao i njeno održavanje (tenacitet). Također, poremećeno je pamćenje, te je prisutna nepotpuna amnezija i pogrešno sjećanje za događaje u toku konfuzno-oneroidnog stanja. Oštećenja navedenih psihičkih funkcija neminovno dovode do poremećaja mišljenja sa nemogućnošću usmjeravanja i održavanja misaonog toka ka željenom cilju, govor je nepovezan, teme se brzo mijenjaju. Bolesnik može biti pospan ili imati nesanicu sa inverzijom sna, tako da danju spava a noću je budan. U zavisnosti od afekta izmjenjena je psihomotorna aktivnost, od snižene aktivnosti, pa do jake uznemirenosti.

Ovo stanje se pored akutne stresne reakcije javlja kod organskih oštećenja CNS-a (nakon trauma, intoksikacija, infekcija, vaskularnih obljenja, hipoksija sa uvodom u delirijum).

Reference uredi

  1. ^ "Neutrofiziološki aspekt prvog gubitka svesti kod dece" (PDF). Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu. 2016.