Klizište je termin za stjenovitu ili rastresitu stijensku masu odvojenu od podloge koja pod utjecajem gravitacije klizi niz padinu[1]. Klizište ne mora da se kreće po jasno definiranoj površini (klizna površina) i tada se sredina po kojoj se odvija kretanje tijela klizišta naziva "klizna zona". Klizište je jedan od geomorfoloških oblika koluvijalnog procesa i geodinamički proces u inženjerskoj geologiji.

Mamejsko klizište, koje je zatrpalo više od 100 kuća, izazvano enormnom količinom padavina

Klizište se može odvijati veoma različitim brzinama, od najsporijih kada se kretanje tla ne primjećuje, do veoma brzog kada je moguć nastanak velikih šteta i mogu biti ugroženi životi ljudi.

U starijoj literaturi za klizište se često koristio i izraz "urvina", koja se u suštini odnosi na pojavu odrona a ne klizišta.

Uzroci i nastajanje uredi

 
Ova računarka simulacija prikazuje kretanje dubokog klizišta školjkastog tipa u San Mateo okrugu. Početak klizišta je zabilježen nekoliko dana poslije novogodišnje oluje 1997. kada se otvorila velika pukotina pri vrhu na mjestu ožiljka i stvorilo ispupčenje iznad nožice klizišta. Kretanje se nastavilo prosječnom brzinom od nekoliko metara na dan, pri čemu se uzbrdni dio sve više spuštao, probio potporni zid, i stvorio duboku depresiju u gornjem dijelu. Istovremeno, nožica je naklizala preko puta. Preko 250.000 tona stijenskog materijala je pokrenuto ovim klizanjem.

Klizišta su odraz neravnoteže (nestabilnosti) u tlu. Kao što svako tijelo teži da iz stanja labilne ravnoteže pređe u stanje stabilne ravnoteže, tako i klizište klizanjem naniže teži zauzeti ravnotežni položaj odnosno da pređe u stanje stabilne ravnoteže. Uslovi za nastanak i razvoj klizišta su:

  • geološki (povoljan litološki sastav, slojevitost, stepen litifikacije, pukotine)
  • geomorfološki (nagib padine, dužina površine klizanja)
  • hidrogeološki (nivo i režim podzemnih voda)
  • klimatski i meteorološki (količina padavina, naglo topljenje snijega)
  • vegetacioni
  • antropogeni utjecaji (zasijecanje nožice padine pri građevinskim radovima, natapanje zemljišta otpadnim vodama, nasipanje materijala na padinama, sječa šuma)
  • drugi utjecaji (zemljotres, podlokavanje nožice klizišta, utjecaj promjene nivoa akumulacije, vibracije usljed saobraćaja i dr.)

Elementi klizišta uredi

Elementi klizišta su:

  • Ožiljci - markantna skokovita obilježja
    • Čeoni
    • Bočni
    • Sekundarni
  • Klizna površina - površina po kojoj se odvija kretanje tijela klizišta
  • Tijelo - pokrenuti materijal
  • Uvala - udubljenje pri vrhu klizišta
  • Trbuh (ispupčenje) - brežuljkaste pojave na tijelu klizišta
  • Nožica - najniži dio
  • Pukotine - obično tenzione pri vrhu klizišta

Klizište može imati sve elemente jasno definirane i kao takve prepoznatljive na terenu ili neki od elemenata mogu biti nepotpuno izraženi i/ili dijelom zamaskirani (npr. preoravanjem njiva). Samo tijelo klizišta odlikuje se raznim mikroreljefnim oblicima i pojavama kao što su: ispupčenja i ovalne depresije često ispunjene vodom, talasi, terasasta zaravnjenja, pukotine izdizanja, smicanja (stepeničasta) uleganja i dr.

Tipovi klizišta uredi

 
Klizište u El Salvadoru, izazvano zemljotresom 13. januara 2001.

Različita priroda i izuzetna složenost procesa, te raznovrsni oblici kretanja i veliki broj drugih činilaca koji utiču na nastanak i mehanizam klizišta uslovili su nastanak velikog broja klasifikacija i podjela.

  1. Podjela prema dubini klizne površine - Prema dubini klizne površine klizišta se dijele na:
    1. povšinska (<1m)
    2. plitka (1-5m)
    3. duboka (5-20m)
    4. vrlo duboka (>20m)
  2. Podjela prema količini pokrenute mase - Prema količini pokrenute (klizeće) mase klizišta se dijele na:
    1. mala (do nekoliko hiljada m3)
    2. srednja (do nekoliko desetina hiljada m3)
    3. velika (do nekoliko stotina hiljada m3)
    4. vrlo velika (do nekoliko miliona m3)
  3. Podjela prema mjestu nastanka na padini - Prema mjestu i uzroku nastanka klizišta se dijele na:
    1. delapsivna - klizište nastaje u nožici padine usljed podsijecanja i razvija se (naviše) uz padinu
    2. detruzivna - klizište nastaje u višim dijelovima padine, vrši pritisak na niže slojeve opterećujući ih i razvija se naniže
  4. Podjela prema vremenu nastanka - Prema vremenu nastanka klizišta se dijele na:
    1. primarna - na terenima koji nisu ranije bili zahvaćeni klizištima
    2. sekundarna - u okviru terena koji je ranije bio zahvaćen klizanjem.
  5. Podjela prema strukturi i sastavu padine - Prema strukturi i sastavu padine klizišta se dijele na:
    1. asekventna - u jednorodnim i neslojevitim stijenama
    2. konsekventna - pojava klizanja je predisponirana nagibom slojeva ili sistema pukotina prema nagibu padine
    3. insekventna - klizna ravan presijeca slojeve različitog sastava bez obzira na predisponiranost u sklopu terena.
  6. Podjela prema strukturi i veličini - Prema strukturi i veličini klizišta mogu biti:
    1. klizišta smjese čvrstih stijena
    2. klizajući blokovi
    3. klizni potoci
    4. površinska tečenja male dubine pod utjecajem padavina i podzemnih voda
    5. površinsko tečenje male dubine pod utjecajem samo atmosferskih padavina
    6. manja otkidanja po zahvatu i dubini - blago zatalasane površine padina
  7. Podjela prema mehanizmu
    1. klizanje
    2. tečenje
    3. složeno kretanje
  8. Podjela prema obliku klizne površine, reljefu i načinu kretanja - Prema obliku klizne površine, reljefu i načinu kretanja postoje sljedeći tipovi klizišta:
    1. Slojna
    2. Višeslojna
    3. Rotaciona
    4. Stepeničasta (kaskadna)
    5. Blokovska
    6. Potočasta
  9. Po mjestu pojavljivanja
    1. nadvodna
    2. podvodna klizišta

Prevencija uredi

Najvažnije je otklanjanje nakupljene vode. Pored toga imaju i mjere prevencije:

Kratkoročne mjere uredi

  • Blokada s balvanima [2]
  • Drenaža za odvod vode iz zemlje, koja se postavlja u dubinu ili na površinu. U istu svrhu služe i kanali.[3]
 
Jež
  • Kratotrajna stabilizacija se postiže uz pomoć tzv. ježeva (barikade).[3]
  • Kod manjih odrona su dovoljni i zečji nasipi od vreća pijeska.
  • Površine koje su i dalje pod kišom prekrivaju se s vodootpornim ceradama, PVC folijom itd. da bi se spriječilo dalje natapanje tla.

Dugoročne mjere uredi

Reference uredi

  1. ^ Geološka terminologija i nomenklatura VIII-2 Inženjerska geologija, Zavod za regionalnu geologiju i paleontologiju Rudarsko-geološkog fakulteta, Univerzitet u Beogradu, Beograd, 1978.
  2. ^ a b c Vorbeugen oder reagieren?Wie kann man sich vor Erdrutschen schützen? pristupljeno 18.5.2014 (de)
  3. ^ a b c Erdrutsche – Wie und wann?, pristupljeno 18.5.2014. (de)

Također pogledajte uredi