Klinički pregled

Klinički pregled je proces pregleda tijela pacijenta na znakove bolesti

Za klinički pregled koriste se opće (osnovne) metode pregleda i specijalne.

Osnovne metode

U osnovne ili opće metode kliničkog pregleda spadaju: adspekcija, palpacija, perkusija, auskultacija i termometriranje. Zovu se opće ili osnovne metode zato što se one koriste u svakoj prilici pri ispitivanju, bez obzira na karakter bolesti.

Adspekcija

Glavni članak: Adspekcija

Adspekcija ili posmatranje sastoji se u općem posmatranju cjelokupnog pacijenta ili njegovog pojedinačnog dijela. Pregled se obavlja golim okom, bez ikakvih instrumenata. Pri tome je potrebno najprije baciti opći pogled na pacijenta, temeljito ga pregledati sa svih strana, dobiti utisak o općem stanju, a zatim posmatrati pojedine dijelove tijela. Ako se nađu neke nepravilnosti, treba ih uporediti sa odgovarajućim dijelovima tijela sa druge strane. Ukoliko ima takvih izmjena gdje je došlo do povećanja u odnosu na normalne veličine, izmjenjeni dijelovi se mogu izmjeriti centimetrom ili se mogu dati opisno.

Palpacija

Glavni članak: Palpacija

Palpacija ili pipanje, izvodi se vrhovima prstiju, a ponekad i cijelom rukom, pri čemu se čulom dodira određuje temperatura, čvrstoća, osetljivost, veličina, oblik i pokretljivost izmjenjenog mjesta.

Perkusija

Glavni članak: Perkusija

Perkusija ili kucanje, jeste metoda kojom se vještački izazivaju zvukovi na pojedinim dijelovima tijela (grudni koš, crijeva, sinusi). Vrši se uz pomoć instrumenata (plezimetar i čekić), kada se zove instrumentalna, ili udarcem srednjeg prsta lijeve ili desne ruke o isti takav prst druge ruke koji je priljubljen na mjestu gdje se vrši perkusija, kada se naziva digitalna perkusija.

Auskultacija

Glavni članak: Auskultacija

Auskultacija ili slušanje, jeste metoda pregleda za otkrivanje normalnih ili patoloških zvučnih pojava kao što je disanje, crijevna peristaltika, srčani udar i dr. Izvodi se pomoću slušalica (indirektna metoda) ili stavljanjem uha na onaj dio tijela koji treba slušati (direktna metoda).

Termometriranje

Glavni članak: Termometriranje

Termometriranje ili mjerenje tjelesne temperature, vrši se pomoću tzv. maksimalnog termometra sa Celzijusovim podiocima od 35 do 43 stepeni. Ovi termometri dobijenu maksimalnu temperaturnu vrijednost održavaju sve dotle dok se tresenjem živin stub ne spusti na početni podiok.

Specijalne metode

Specijalne metode pregleda obuhvataju razne vrste hemijskih, bioloških, mikroskopskih, rendgenoloških i mnogih drugih pregleda, koje se izvode po potrebi, ukoliko osnovne metode pregleda nisu dovoljne da bi se postavila tačna dijagnoza bolesti.