Kipčački jezici
Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Kipčački ili sjeverozapadnoturkijski jezici su ogranak turkijskih jezika kojom govori otprilike 28 miliona ljudi u velikom dijelu Srednje Azije i Istočne Evrope, protežući se od Ukrajine do Kine. Neki od najraširenijih jezika u ovoj grupi su kazaški, kirgiski i tatarski.
Karakteristike
urediPojedinačni kipčački jezici dijele veliki broj zajedničkih osobina, zbog čega su i svrstani u jednu podgrupu. Neke od ovih osobina dijele se sa drugim običnim turkijskim jezicima, a neke su prisutne samo u kipčačkim jezicima.
- Zajedničke osobine
- prelazak praturkijskog *d u /j/
- gubljenje početnog *h
- Jedinstvene osobine
- izražena labijalna harmonija samoglasnika
- učestalost sibilarizacije početnog */j/ (npr. *jetti > ʒetti „sedam”)
- prisustvo diftonga */ɡ/ i */b/ na kraju sloga (npr. *taɡ > taw „planina”, *sub > suw „voda”)
Jezici
uredipraturkijski | turkijski jezici | kipčački | kipčačko–bolgarski (uralski, uralsko-kaspijski) | |
kipčačko–kumanski (pontsko-kaspijski) | ||||
kipčačko-nogajski (aralsko-kaspijski) | ||||
kirgisko–kipčački (Kyrgyz) | ||||
južni kipčački |
Literatura
uredi- Johanson, Lars; Csató, Éva Ágnes (1998). The Turkic Languages. London: Routledge. ISBN 0-415-08200-5.
- Menges, Karl H. (1995). The Turkic Languages and Peoples (2nd izd.). Wiesbaden: Harrassowitz. ISBN 3-447-03533-1.