Kipčački jezici

Kipčački ili sjeverozapadnoturkijski jezici su ogranak turkijskih jezika kojom govori otprilike 28 miliona ljudi u velikom dijelu Srednje Azije i Istočne Evrope, protežući se od Ukrajine do Kine. Neki od najraširenijih jezika u ovoj grupi su kazaški, kirgiski i tatarski.

Područja gdje se jezik govori

Karakteristike

Pojedinačni kipčački jezici dijele veliki broj zajedničkih osobina, zbog čega su i svrstani u jednu podgrupu. Neke od ovih osobina dijele se sa drugim običnim turkijskim jezicima, a neke su prisutne samo u kipčačkim jezicima.

Zajedničke osobine

• prelazak praturkijskog *d u /j/
• gubljenje početnog *h

Jedinstvene osobine

• izražena labijalna harmonija samoglasnika
• učestalost sibilarizacije početnog */j/ (npr. *jetti > ʒetti „sedam”)
• prisustvo diftonga */ɡ/ i */b/ na kraju sloga (npr. *taɡ > taw „planina”, *sub > suw „voda”)

Jezici

praturkijski	turkijski jezici	kipčački	kipčačko–bolgarski (uralski, uralsko-kaspijski)	baškirski tatarski starotatarski jezik †
			kipčačko–kumanski (pontsko-kaspijski)	karačajsko-balkarski kumički karaimski Krimčak urumski * krimskotatarski kumanski †
			kipčačko-nogajski (aralsko-kaspijski)	kazaški karakalpački sibirskotatarski barabskotatarski nogajski
			kirgisko–kipčački (Kyrgyz)	kirgiski
			južni kipčački	ferganskokipčački †

Literatura

• Johanson, Lars; Csató, Éva Ágnes (1998). The Turkic Languages. London: Routledge. ISBN 0-415-08200-5.
• Menges, Karl H. (1995). The Turkic Languages and Peoples (2nd izd.). Wiesbaden: Harrassowitz. ISBN 3-447-03533-1.