Kekavmen

Kekavmen (Kekaumen), bizantski pisac, je treći u nizu osoba sa istom identifikacijom iz jedne bizantske porodice. Izraz znači 'izgorio' što odgovara grčkom Kekavmenos. Kekavmen je 1040. godine učestvovao u ugušivanju ustanka Petra Odeljana. Vršio je upravne funkcije u Heladi. Predstavnik je provincijskog plemstva koje je vodilo borbu za vlast sa činovničkim plemstvom i koje je, dolaskom Aleksija I Komnena za cara (1081-1118), konačno pobjedilo u Bizantu. Neki smatraju da je Kekavmen ustvari bizantski vojskovođa Katakalon Kekavmen iz Jermenije.

Njegovo djelo, napisano između 1075. i 1078., svojevrsni Priručnik aristokrate i veleposjednika kasnije je nazvano Cecaumeni Strategicon et incerti scriptoris de officiic regiis libellus, mada se smatra da je napovoljniji naziv Savjeti i pripovjedanje za poštena čovjeka. Kekavmenovi savjeti popraćeni su i ilustrirani konkretnim historijskim događajima i predstavljaju odličan izvor za historiju Bizantskog carstva jer daju presjek života carstva u 11. vijeku.