Karlo IV, kralj Navare

(Preusmjereno sa Karlo IV Navarski)

Karlo IV (29. maj 1421 - 23. septembar 1461), poznat kao Karlo od Viane, je bio de jure kralj Navare od smrti svoje majke do svoje smrti.

Karlo IV
Kralj Navare
(de iure)
Vladavina1. april 1441 - 23. septembar 1461
PrethodnikBlanka I i Ivan II
NasljednikBlanka II
SupružnikAgnesa Klevska
DinastijaTrastámara
OtacIvan II, kralj Aragonije
MajkaBlanka I, kraljica Navare
Rođenje29. maj 1421.
Smrt23. septembar 1461.
Barcelona

Porijeklo i obrazovanje uredi

Rođen je kao sin budućeg aragonsko-navarskog kralja Ivana II i buduće navarske kraljice Blanke I. Rođen je za vrijeme vladavine svoga amidže, aragonskog kralja Alfonsa V, i djeda po majci, navarskog kralja Karla III. U trenutku rođenja bio je drugi u nizu nasljednika aragonske krune, odmah iza oca, i također drugi u nizu nasljednika navarske krune, odmah iza majke. Linija nasljednika se, međutim, mogla promijeniti da je njegov amidža dobio dijete ili da je njegov djed dobio sina, ali to se nije desilo. Za njegovo obrazovanje se pobrinuo otac njegove majke, kralj Karlo III. Zanimao se za muziku, historiju i književnost. Preveo je Nikomahovu etiku na španski jezik. Njegov prijevod je prvi put izdat 1501. godine u Zaragozi.

Vladavina roditelja uredi

Godine 1425. umro je njegov dedo, te su njegovi roditelji postali kraljica i kralj Navare. Karlo je imao još samo dvije mlađe sestre, Blanku i Eleonoru, te je njegovo mjesto u nizu nasljednika navarske krune sada bilo osigurano.

Ženio se jednom, Agnesom Klevskom, kćerkom klevskog vojvode Adolfa I, ali par nije imao djece. Agnesa je umrla 1448. godine, nakon devet godina braka. Navarski Cortes (parlament) ga je proglasio prijestolonasljednikom Navare i Karlo je dobio prijestolonasljedničku titulu princa od Viane, ali mu je po smrti njegove majke 1441. godine njegov otac, koji je za vrijeme života svoje supruge vladao iure uxoris, odbio prepustiti vlast.

De iure vladavina uredi

Već slab odnos imeđu oca i sina pogoršao se nakon što je Ivan II za svoju drugu suprugu uzeo Juanu Enriquez, kastiljsku plemkinju koja je vodila porijeklo od vanbračnih potomaka kastiljskih vladara. Juana je ubrzo rodila drugog sina, infanta Ferdinanda. Ivan je, zbog svog lošeg odnosa sa Karlom i uticaja supruge, sada planirao aragonsku krunu ostaviti Ferdinandu, a ne svom prvorođenom sinu Karlu.

U Navari su gnjevni plemići, nezadovoljni Ivanovom vladavinom, digli pobunu s ciljem vraćanja vladarskih ovlasti Karlu. Uprkos pomoći kastiljskog kralja Ivana II Karlova vojska je poražena, a on zatvoren. Pušten je nakon što je obećao da neće tražiti pravo da vlada Navarom sve do smrti svoga oca, ali je pobjegao u Napulj kod svog amidže Alfonsa V, koji je također bio napuljski kralj.

Godine 1458. Alfons V je umro i njegovu krunu je naslijedio Karlov otac, a Karlu je ponuđena kruna Napulja i Sicilije. Karlo je odbio obje krune i, pošto se pomirio sa ocem, vratio se u Navaru 1459. godine. Nakon što je izrazio želju da oženi kastiljsku prijestolonasljednicu Izabelu otac ga je ponovo zatvorio pošto bi mu brak s njom donio preveliku moć (osam godina kasnije Izabela će se udati za Karlovog polubrata Ferdinanda). Međutim, nakon ustanka Katalonaca bio ga je prisiljen osloboditi, dozvoliti mu upravu nad Katalonijom i proglasiti ga svojim prijestolonasljednikom. Obećana mu je i ruka infante Katarine Portugalske, kćerke portugalskog kralja Eduarda.

Smrt uredi

Nedugo zatim, dana 23. septembra 1461. godine, Karlo je umro u Barceloni. Njegova iznenadna smrt u trenutku kada mu je konačno priznato pravo da vlada nije prošla bez sumnji da ga je otrovala maćeha. Iza Karla su ostala dva vanbračna sina, Filip, koji je postao nadbiskup Palerma, i Ivan Alfons, koji je postao biskup Huesce, te jedna vanbračna kćerka, Ana.


Vladarske titule
Prethodnik:
Blanka I
i Ivan II
Kralj Navare
(
de iure)
1441-1461
Nasljednik:
Blanka II