Jeni džamija

Jeni džamija ili Hasan-agina džamija nalazi se u Travniku, Bosna i Hercegovina. Naziv Jeni znači da je ovo bila potpuno nova džamija u odnosu na neku postojeću ili na neku koja je bila na istom mjestu pa je iz temelja obnovljena. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj od 3. do 9. maja 2005. godine je donijela odluku da se džamija proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.^[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Amra Hadžimuhamedović, Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo (predsjedavajuća) i Tina Wik. Pokretno nasljeđe Jeni džamije sačinjava 20 levhi, od toga 18 smještenih u centralnom molitvenom prostoru i 2 u prostorima tekije.

Lokacija

Graditeljska cjelina Jeni (Hasan-agina) džamije nalazi se u mahali Varoš, sa jugozapadne strane Travničke tvrđave, na udaljenosti od oko 300 metara.

Historija

Izgrađena je 1549. godine što je vidljivo na natpisu koji se nalazi iznad ulaznih vrata i u kome je godina izgradnje džamije data u ebdžedu hronostiha. U natpisu se navodu Hasan-aga kao osnivač, koji je bio državni službenik i to vjerovatno u tvrđavi, gdje je bio dizdar, ali o tome nema pouzdanih podataka. U Travniku, podignuto je 16 džamija. Jeni džamija predstavlja drugu najstariju džamiju podignutu u Travniku. Najstarija je ona u tvrđavi.

Dio istraživača navodi da je na tom mjestu ranije postojao neki sakralni objekat. Dr Karl Pač pronašao je 1908. godine u predvorju džamije rimsku nadgrobnu ploču od krećnjaka, svu izlizanu, pa je mogao samo da pročita: M(ARCO) FLAVIO... Pominje se i uzidani natpis na bosanskoj ćirilici koji se nalazi kod lijevog dovratnika džamije.

Džamiju prvi pominje putopisac Evlija Čelebija 1660. godine zabilježivši i dva posljednja stiha hronograma.

Jedno vrijeme džamija je služila i kao skladište municije. Posljednji put to je bilo 1857. godine. Godine 1903. u velikom požaru je nastradao krov (ćulah) munare džamije. Za vrijeme Prvog svjetskog rata sa džamije je skinut olovni krovni pokrivač i džamija pokrivena je ljepenkom nakon čega je cijeli objekat stradao usljed prodora vlage.^[2]

Opis dobra

Džamija sastoji se od džamije, turbeta i harema sa haremskim zidom. Prema konceptu prostorne organizacije pripada jednoprostornim potkupolnim džamijama sa kamenom munarom. Izvorno je ispred džamije bio izgrađen trijem sa sofama, koji je naknadnim intervencijama uklonjen, čime je objekat znatno izgubio na svojoj autentičnosti i cjelovitosti.

Jednoprostorne potkupolne džamije su sastavljene od čistih geometrijskih oblika i volumena: kocke, polulopte, valjka, prizme i kupe^[3]. Predstavljaju veoma jednostavnu arhitektonsku kompoziciju kod koje je unutrašnji prostor krajnji cilj, a spoljni izgled je direktno izveden iz enterijera. Ono što odlikuje ove spomenike jesu potpuna jasnoća i stroga pravilnost arhitektonskog rješenja, kao i brižljivo odabrani proporcioni odnosi građevine kako u osnovi, tako i u elevaciji. U kompoziciji prostora kod njih pada u oči ne samo harmonična usklađenost svih ovih dijelova nego i upečatljiva jednostavnost rješenja: kocka i polulopta sa markantnim tamburom zaklapaju cijelu unutrašnjost molitvenog prostora, a zanimljivi kontrasti više se ističu u vanjskim odnosima koje visoka i vitka munara čini sa nižim, kompaktnim i zatvorenim kubusom, na jednoj, i lakim, otvorenim trijemom na drugoj strani^[4] .

Sve unutrašnje zidne površine džamije su malterisane i okrečene u bijelo. Ranije je, prema nekim autorima, džamija bila bogato oslikana dekoracijama sa floralnim motivima, od čega su ostali sačuvani samo fragmenti - jedna manja polukružna površina na sjeverozapadnom zidu iznad ulaznih vrata i minber.

Na jugozapadnoj strani džamije se nalazi munara u obliku dvanaestostrane prizme sa kubičnim postoljem dimenzija 2,41x2,41 metara. Njena visina, prema crtežima, iznosi više od 27 metara. Na visini od oko 20 m je formirano šerefe sa kamenim stranicama na kojima se uočavaju vrlo jednostavne dekoracije. Iznad šerefe munara ima manji radijus. Zidani dio munare je završen kamenim blokovima na kojima se nalaze dekoracije u vidu slijepih niša. Munara se završava kupastim krovom i alemom na vrhu. Munara je izvedena od kamena i omalterisana sa spoljne strane.

Uz džamiju dozidan je aneks u kome se danas nalazi tekija. U haremu džamije nalazi se pedesetak pari nadgrobnih spomenika među kojima je nekoliko starijih nišana.

Literatura

Mehmed Mujezinović, Islamska epigrafika Bosne i Hercegovine, knjiga III, 3. izdanje, Biblioteka Kulturno naslijeđe, Sarajevo Publishing, 1998.
Kurto, Nedžad (1998). Arhitektura Bosne i Hercegovine : razvoj bosanskog stila. Sarajevo: Sarajevo- Publishing : Međunarodni centar za mir, 1998. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
Andrejević, Andrej (1984). ISLAMSKA MONUMENTALNA UMETNOST XVI VEKA U JUGOSLAVIJI Kupolne dzamije. Beograd: Filozofski fakultet u Beogradu, Institut za istoriju umetnosti. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)

Reference

^ "Jeni džamija" (PDF). Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 11. 2018.^{[mrtav link]}
^ "Alija Bejtić: Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Pristupljeno 13. 9. 2016.
^ "Nusref Redžić: Islamska umjetnost". Izdavački zavod Jugoslavija – Beograd 1967. Pristupljeno 13. 9. 2016.
^ Andrejević (1984), s. 47

Vanjski linkovi

najstarije religijske gradevine u Travniku^{[mrtav link]}

[1] "Jeni džamija" (PDF). Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 11. 2018.^{[mrtav link]}

[BejtićA-2] "Alija Bejtić: Spomenici osmanlijske arhitekture u Bosni i Hercegovini". Muzej grada Sarajeva, Sarajevo, 1973. Pristupljeno 13. 9. 2016.

[NRedžić-3] "Nusref Redžić: Islamska umjetnost". Izdavački zavod Jugoslavija – Beograd 1967. Pristupljeno 13. 9. 2016.

[4] Andrejević (1984), s. 47

[1]

[2]

[3]

[4]