Janko Leskovar
Janko Leskovar (rođen 12. decembra 1861) bio je hrvatski književnik.[1]
Janko Leskovar | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 12. decembar 1861. |
| Smrt | 24. februar 1949 (87 godina) |
| Zanimanje | književnik, |
Biografija
urediLeskovar je rođen u Valentinovu kod Pregrade. Po završetku učiteljske škole (1880.), službovao je kao učitelj u mnogim mjestima. Nakon što se umirovljuje 1922. vraća se u rodno selo u kojem ostaje sve do svoje smrti 1949. U književnosti se javio kao tridesetogodišnjak svojom novelom Misao na vječnost koja je objavljena u "Vijencu" 1891. godine. Godine 1892. i 1894. objavljuje još dvije pripovijesti u "Vijencu" - Katastrofa i Poslije nesreće. U godinama 1896. i 1898. objavljuje svoja jedina dva romana - Propali dvori i Sjene ljubavi. Posljednje njegovo djelo, Kraljica zemlje, objavljeno je je 1905. godine.
U svom desetogodišnjem književnom stvaralaštvu Leskovar je bio zaokupljen psihološkom analizom likova naglašeno nezainteresiranih ili nesposobnih za životnu borbu. Njegovi junaci postaju žrtvama vlastitih fikcija, kao ljudi kontemplacije koji život motre sa strane umjesto da u njemu djeluju. Kroz njegova djela se isprepliću utjecaji Gjalskog[2], Turgenjeva[3] i Schopenhauera.[2]
Po njemu se naziva tip lika (leskovarac),[3] pasivni junak koji je sklon povratku u prošlost, stalnom razmišljanju i sjećanju na događaje koji završavaju tragično.
Bibliografija
urediRomani
uredi- Propali dvori
- Sjene ljubavi
- Pripovijesti:
- Katastrofa
- Poslije nesreće
- Izgubljeni sin
- Jesenski cvijeci
- Kraljica zemlje
Novela
urediReference
uredi- ^ HR 2021.
- ^ a b Eshatološka problematika u djelu Janka Leskovara. Pogled na »Misao na vječnost« - Marcel Bušinski
- ^ a b Turgenjev Asja – Leskovar Jesenski cvietci, Antun Pavešković ; Odsjek za povijest hrvatske književnosti HAZU Zagreb
Vanjski linkovi
uredi- "Leskovar". enciklopedija.hr (jezik: hrvatski). Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 6. 4. 2021.