Ivana Kobilca
Ivana Kobilca, (Ljubljana, 20. decembar 1861 - Ljubljana, 4. decembar 1926) slovenska slikarica
Ivana Kobilca | |
---|---|
Rođenje | Ljubljana, Slovenija | 20. decembar 1861.
Smrt | 4. decembar 1926 Ljubljana, Slovenija | (64 godine)
Ivana Kobilca je prva najznačajnija i najslavnija slovenska slikarica.[1] Pripadala je generaciji slovenskih realista, koji su svoja najznačajnija djela naslikali u osemdesetim godinama 19. vijeka.
Učila u Ljubljani kod Ide Künl. Studij nastavlja u Beču 1879-80, Münchenu (A. Ardelt) 1882-89, i Parizu (H. Gervex). Poslije kraćeg boravka u Barbizonu (1892) i Firenci (1894) živi u Sarajevu 1897-1905, Berlinu 1906-14, zatim u Ljubljani. Radi u tehnici ulja, pastela i freske (zidne slike u Ćirilo-Metodovoj crkvi i Maslinska gora u protestanskoj crkvi u Sarajevu). Slika portrete, genre-prizore i mrtve prirode u kojima je čest motiv cvijeće.
U njezinu se razvoju ocrtavaju dva razdoblja; u münchenskom razdoblju1882-89 na platnima preovladava smeđi "galerijski" ton (Uz kavu ; Bakina škrinja ; Ljeto ; Glačalice ; Sestra Fani, oko 1889). Dvije genre-slike Iz malog svijeta i Uz zdenac označuju napuštanje toga načina i (1889) prijelaz u plein-air što će ostati karakteristika pariskoga razdoblja 1891-97 (Piljarica ; Autoportret ; Sestra Fani oko 1896).
Ivana Kobilca u svojim djelima daje poetiziranu sliku građanskih likova i nostalgične intimnosti njihova života. Počevši od münchenskoga razdoblja, na nju utječe F. Vesel. Ilustrirala je pjesme S. Jenka (1896) i sudjelovala kod ilustriranja sarajevske "Nade" i sveska Bosnien und Herzegowina u djelu "Österreichisch-ungarische Monarchie in Wort und Bild" (Wien 1901).
Prvi put samostalno izlagala 1889 u Ljubljani ; 1928 priređena je retrospektivna izložba njenih radova u Jakopičevu paviljonu u Ljubljani.
Njen lik se[2] nalazio na slovenskoj nacionalnoj valuti (Tolar), na apoenu od 5000 SIT.
Reference
uredi- ^ "National Gallery of Slovenia". www.ng-slo.si. Pristupljeno 14. 6. 2023.
- ^ Enciklopedija likovnih umjetnosti 3. Zagreb: Leksikografski zavod FNRJ. 1964. str. 201–202.