Ikigai (生き甲斐, "razlog postojanja") japanski je koncept koji se odnosi na nešto što osobi daje osjećaj svrhe, razlog za život.

Značenje i etimologija uredi

Oksfordski rječnik engleskog jezika definiše ikigai kao "motivišuću snagu; nešto ili nekoga što osobi daje smisao ili razlog za življenje". Općenito, to se može odnositi na nešto što donosi zadovoljstvo ili ispunjenje.[1]

Pojam spaja dvije japanske riječi: iki (生き, što znači život, živ) i kai (甲斐, što znači efekat, rezultat...)

Pregled uredi

Ikigai može opisati osjećaj svrhe u životu, kao i motivaciju.[2][3] Prema istraživanju japanskog psihologa Michiki Kumanou, osjećati ikigai, kako je na japanskom opisano, obično znači osjećati postignuća i ispunjenja koja slijede kada ljudi prate svoje strasti.[4] Aktivnosti koje stvaraju osjećaj ikigaija nisu nametnute pojedincu; one se zapažaju kao spontane i voljno-preduzete radnje, te su stoga lične i zavise od unutrašnjeg bića osobe.[5]

Prema psihologu Katsuyi Inouu, ikigai je koncept koji se sastoji iz dva aspekta: "izvori ili objekti koji donose vrijednost ili smisao životu" i "osjećaj da nečiji život ima vrijednost zbog postojanja svog izvora ili objekta". On klasifikuje ikigai u tri pravca – socijalni ikigai, asocijalni ikigai i antisocijalni ikigai – iz socijalne perspektive. Socijalni ikigai odnosi se na ikigai koji je prihvaćen od strane društva kroz npr. volonterske aktivnosti. Asocijalni ikigai je ikigai koji nije direktno povezan s društvom, kao što je vjera ili samodisciplina. Antisocijalni ikigai odnosi se na ikigai, koji je osnovna motivacija za preživljavanje mračnih emocija, kao što je želja za mržnjom prema nekome ili stalna želja za osvetom.[6]

Reporter National Geographica Dan Buettner sugerisao je da bi ikigai mogao biti jedan od razloga dugovječnosti stanovnika Okinawe.[7] Prema Buettneru, stanovnici Okinawe imaju manje želje da se penzionišu, jer ljudi nastavljaju raditi svoj omiljeni posao sve dok su zdravi. Moai, bliski krug prijatelja, također se smatra važnim razlogom za dug život stanovnika Okinawe.[8]

Rana popularizacija uredi

Iako koncept ikigaija dugo postoji u japanskoj kulturi, prva koja ga je popularizovala bila je japanska psihijatrica i akademkinja Mieko Kamiya u svojoj knjizi "O smislu života" iz 1966.[9] Knjiga još uvijek nije prevedena na engleski jezik.

Važnost uredi

Tokom 1960-ih, 70-ih i 80-ih, smatralo se da se ikigai doživljava ili u pravcu poboljšanja društva ("podređivanja vlastitih želja drugima") ili poboljšanja sebe ("slijeđenje vlastitog puta".[10]

Prema antropologinji Chikako Ozawi-de Silvi, za stariju generaciju Japana, njihov ikigai trebao je "pristajati ovom standardnom modelu društva i porodice", dok je mlađa generacija izjavla da je njihov ikigai vezan za "snove o tome šta bi mogli postati u budućnosti".[11]

Više studija pokazalo je da ljudi koji ne osjećaju ikigai imaju veću vjerovatnoću da dožive kardiovaskularne bolesti. Međutim, nije bilo dokaza o povezanosti sa razvojem malignih tumora.[12]

Također pogledajte uredi

Reference uredi

  1. ^ "Ikigai: Oxford English Dictionary". www.oed.com. Pristupljeno 19. 5. 2022.[mrtav link]
  2. ^ Schippers, Michaéla (16. 6. 2017). IKIGAI: Reflection on Life Goals Optimizes Performance and Happiness. ISBN 978-90-5892-484-1. Arhivirano s originala, 4. 2. 2021. Pristupljeno 19. 5. 2022.
  3. ^ Mathews, Gordon (1996). "The Stuff of Dreams, Fading: Ikigai and "The Japanese Self"". Ethos. 24 (4): 718–747
  4. ^ Kumano, Michiko (1. 6. 2018). "On the Concept of Well-Being in Japan: Feeling Shiawase as Hedonic Well-Being and Feeling Ikigai as Eudaimonic Well-Being". Applied Research in Quality of Life. 13 (2): 419–433.
  5. ^ Nakanishi, N (1. 5. 1999). "'Ikigai' in older Japanese people". Age and Ageing. 28 (3): 323–324. doi:10.1093/ageing/28.3.323. ISSN 0002-0729.
  6. ^ Inoue, Katsuya (2000). Psychology of Aging. Chuo Hoki Shuppan. str. 80–99, 144–145. ISBN 978-4805818954.
  7. ^ Dan Buettner (septembar 2009). "How to live to be 100+". TED.
  8. ^ Héctor García; Francesc Miralles (2017). Ikigai: The Japanese Secret to a Long and Happy Life. Penguin Books. ISBN 978-0143130727.
  9. ^ Mieko Kamiya (1980). "『生きがいについて』 ("On the Meaning of Life" - O smislu života)". Japan: Misuzu Shobo. ISBN 4622081814.
  10. ^ Wolfram Manzenreiter; Barbara Holthus (27. 3. 2017). Happiness and the Good Life in Japan. Taylor & Francis. ISBN 978-1-317-35273-0.
  11. ^ Chikako Ozawa-de Silva (11. 2. 2020). "In the eyes of others: Loneliness and relational meaning in life among Japanese college students". Transcultural Psychiatry. 57 (5): 623–634. doi: 10.1177/1363461519899757. ISSN 1363-4615. PMID 32041496. S2CID 211078070.
  12. ^ K Tanno; K Sakata; M Ohsawa; T Onoda.; K Itai; Y Yaegashi ; A Tamakoshi; et al. (JACC Study Group) (2009). "Associations of ikigai as a positive psychological factor with all-cause mortality and cause-specific mortality among middle-aged and elderly Japanese people: findings from the Japan Collaborative Cohort Study". Journal of Psychosomatic. 67 (1): 67–75. doi:10.1016/j.jpsychores.2008.10.018. PMID 19539820.