Himenij

Himenij ili himenijski sloj (lat. hymenium, od grčkog ὑμένιον – himenion = tanka opna) je mikroskopski tanki sloj plodnog tijela gljiva u koljenima Basidiomycota i Ascomycota koji sadrži spore (rasplodne elemente): bazidije ili askuse

Presjek lamelske ploče himenija dvospornog šampinjona, crtež iz 19. stoljeća.
h – himenijski sloj
bas – bazidija
sp – spore

Kod nekih vrsta sve ćelije himenija se razviju u bazidiju ili askus, a kod drugih se u sterilne ćelije, cistide ili parafize. Cistide su često važne za identifikaciju pod mikroskopom. Podhimenij se sastoji od hifa iz kojih nastaju himenijske spore.

Pozicija himenija je prvo uobičajenu obilježje u postupku identifikacije i klasifikacije gljiva. Slijede neki primjeri himenija kod različitih kategorija gljiva:

• Kod gljiva kao što su muhara, blagva i slične, himenij je na vertikalnoj strani lamele listića.
• Kod gljiva poput vrganja, himenij je spužvasta masa cjevčica koje su usmjerene prema dolje.
• Puhara i slične gljive imaju himenij unutar plodnog tijela.
• Kod gljiva kao što je stršak, himenij razvija se unutar gljive, a onda se ispoljava u obliku tekućine neprijatnog mirisa.
• Kod zdjeličarki, nalazi se na konkavnoj površini zdjelice.
• Kod gljiva uobičajeno zvanih "grive" (npr. žuta griva, blijeda griva), himenij je izvana na iglicama sličnim zubima.

Galerija

• 
  Suillus luteus sa cjevčicama
• 
  Polyporus alveolaris
• 
  Listaste lamele muhare (Amanita muscaria)
• 
  Suillus luteus sa svijetložutim porama
• 
  Golema puhara, Calvatia gigantea
• 
  Phallus impudicus
• 
  Peharasto babino uho, Sarcoscypha austriaca
• 
  Polyporus alveolaris, heksagonski porna polipora

Vanjski linkovi

• [http://www.apsnet.org/education/IllustratedGlossary/PhotosE-H/hymenium.htm APSnet|3=Illustrated Glossary of Plant Pathology: Hymenium - Hymenium of an ascomycete, Monilinia fructicola}}
• [http://calvin.linfield.edu/~jmurphy/mycology/images/basidiomycota/basidia%20spores%20russula%20laurocerasi.JPG%7C3=Jack Murphy Mycological Images - Hymenium of a basidiomycete, Russula laurocerasi

Arhivirano 27. 5. 2006. na Wayback Machine