Halid Kadrić
bosanskohercegovački pisac
Halid Kadrić, (rođen 1937. u Maloj Bukovici kod Doboja), jest bosanskohercegovački književnik. Živi u Sarajevu.[1]
| Halid Kadrić | |
|---|---|
| Rođenje | 1937 (86–87 god.) Mala Bukovica, Doboj, Kraljevina Jugoslavija |
| Zanimanje | Književnik |
| Jezik | Bosanski jezik |
| Nacionalnost | Bošnjak |
Poznata djela | |
Književnost i jezik diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Član je Društva pisaca u BiH. Priče su mu prevođene na francuski, turski, albanski, makedonski, bugarski i engleski jezik.
Bibliografija
uredi- Izgubljeno djetinjstvo, roman, 1969.
- Sjećanja, priče, 1975.
- Ferije, roman, Svjetlost, 1979.[2]
- Od zvona do zvona, priče, 1985.
- Zelene jabuke, roman, 1986.
- Žari tijela, priče, 1989.
- Nemirne priče (s D. Jeknićem), 1990.
- Ptice nevještih krila, priče, 1996.
- Skriveni smješak, igrokazi, 1996.
- Igre riječima, slikovnica, 1997.
- Priče s pozornice, jednočinke, 1997.
- Raspršeno jato, priče, 1998.
- Mračni prolaz, roman, 1998.
- Drugi ljudi, roman, 1999.
- Nura, drama, 1999.
- Idi pa vidi, pjesmice 2009
- Dugo svitanje, najobimniji roman bošnjačke književnosti, 2010.
- Kobno raspušće: užarena zemlja, historijski roman, Bosanska riječ, 2015.[3]
Reference
uredi- ^ "Halid Kadrić – Bošnjačko društvo pisaca". Pristupljeno 2024-06-24.
- ^ Kadrić, Halid (2000). Ferije. Svjetlost. ISBN 978-9958-10-178-6.
- ^ Kadrić, Halid (2015). Kobno raspuće: Užarena zemlja. Bosanska riječ.
Wikicitati imaju citate vezane za: Halid Kadrić
Nedovršeni članak Halid Kadrić koji govori o bosanskohercegovačkim biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.