Haldanovo pravilo
Haldanovo pavilo je postavljenno nakon određenih zapažanja u ranoj fazi specijacije. Ovo pravilo se odnosi na dvije blisko srodne vrste koje, nakon alopatrične specijacije, hibridiziraju, jer na kontaktnoj zoni nekada istog areala nisu potpuno reproduktivno izolovane. Formulirao ga je 1922. britanski evolucijski biolog J. B. S Haldane:
- "Kada je u potomstvo F1 generacije dvije životinje različitih rasa jedan spol odsutan, rijedak ili sterilan, takav spol je heterozigotan".[1][2][3]
Haldanovo pravilo vrijedi i za veliku većinu ispitanih heterogametskih organizama. Uključuje i heterogametske mužjake sa XY i XO modelima nasljeđivanja spola, što je prisutno u sisara i vinskih mušica roda Drosophila. To se odnosi i na ženski heterogametski – ZW tip – određivanja spola, što je nađeno kod ptica i leptira (Lepidoptera), a i kod nekih samooplodnih biljaka kao u rodu Silene (pucavci).
Hibridna reproduktivna disfunkcija (sterilnost i inviabilnost) je glavni oblik postzigotne reproduktivne izolacije, koja se javlja u ranim fazama specijacije. Upečatljiva je činjenica da evolucija može proizvesti takav ili sličan obrazac izolacije u širokom spektru različitih organizama. Međutim, stvarni mehanizmi koji uzrokuju ovu pojavu kod divergentnih taksona ostaju u velikoj mjeri nedefinirani. Osnova kojim heterogametski spol postaje podložnije hibridnoj inferiornosti (sterilnost ili inviabilnosti) je bila u fokusu teorijskih i empirijskih istraživanja koja su u velikoj mjeri obogatila naše razumijevanje seksualne reprodukcije i specijacije.
Također pogledajte uredi
Reference uredi
- ^ Mayr E. (1970): Populatiomns, species, and evolution – An abridgment of Animal species and evolution. The Belknap Press of Harvard University Press, Cambridge, Massachussets and London, England, ISBN 0-674-69013-3.
- ^ Hadžiselimović R. (1986): Uvod u teoriju antropogeneze. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-9344-2-6.
- ^ Dobzhansky T. (1970): Genetics of the evolutionary process. Columbia, New York, ISBN 0-231-02837-7.