Guillermo del Toro

meksički režiser, scenarist, producent i romanopisac

Guillermo del Toro Gómez meksički je filmski režiser, scenarist, producent, i romanopisac. Tokom svoje filmske karijere, del Toro je naizmjenično snimao filmove mračne fantastike na španskom jeziku, kao što su gotski horor filmovi Đavolja kičma (2001) i Panov labirint (2006), i popularne američke akcione filmove, kao što su vampirski akcioni film o superheroju Blade II (2002), natprirodni film o superheroju Hellboy (2004), zatim nastavak Hellboy II: Zlatna armija (2008), kao i naučno fantastični film o čudovištima Bitka za Pacifik (2013).

Guillermo del Toro Gómez[1]
Rođenje (1964-10-09) 9. oktobar 1964 (60 godina)
NacionalnostMeksikanac
ZanimanjeRežiser, producent, scenarist, glumac

Pored njegovih radova na režiji, del Toro je plodan producent, uključujući njegovu produkciju na priznatim i uspješnim filmovima kao što su Sirotište (2007), Julijine oči (2010), Biutiful (2010), Kung Fu Panda 2 (2011), Mačak u čizmama (2011), i Mama (2013). Peter Jackson ga je prvobitno bio izabrao da režira serije filmova o Hobitu; on je napustio projekt zbog problema u produkciji, ali mu se još uvijek pripisuju zasluge kao ko-scenarist za svoje brojne doprinose scenariju.

Del Torovo stvaralaštvo karakterizira snažna veza sa bajkama i hororom, sa nastojanjem da spoji vizualnu i poetsku ljepotu.[2] Životno je opčinjen čudovištima, što on smatra simbolom velike moći.[3] Del Toro je poznat po sljedećem: svom korištenju insekata kao i vjerskih motiva, zatim teme katolicizma slaveći nesavršenost, tu su zatim podzemlje, motivi satova, praktični specijalni efekti, dominantno ćilibarsko osvjetljenje, i njegova česta saradnja sa glumcima Ronom Perlmanom i Dougom Jonesom.[4][5]

Njegov fantastični film iz 2017. Oblik vode dobio je priznanja kod kritičara i osvojio je niz nagrada kao što su: Zlatni lav na 74. Venecijanskom međunarodnom filmskom festivalu, Oscar za najbolji film, Oscar za najbolju režiju, Zlatni globus za najbolju režiju, BAFTA za najbolju režiju, i nagradu Udruženja američkih režisera za najbolju režiju.

Rane godine

uredi
 
Del Toro promoviše svoj prvi dugometražni film, Cronos, koji je objavljen 1993. godine

Del Toro je rođen u Guadalajari, u saveznoj državi Jalisco, Meksiko. Odrastao je u strogoj katoličkoj porodici.[6] Del Toro je studirao u Centru za istraživanje i filmske studije, (Centro de Investigación y Estudios Cinematográficos) u Guadalajari.[7] Kada je del Toro imao oko osam godina, počeo je da eksperimentiše sa svojim ocem na Super 8 kameri, i da snima kratke filmove sa igračkama i drugim predmetima iz filma Planeta majmuna. Jedan kratki film fokusirao se na "krompira serijskog ubicu", sa ambicijama svjetske dominacije; u filmu on ubija del Torovu majku i braću prije nego je iskoračio vani i biva pregažen autom.[8] Del Toro je snimio oko deset kratkih filmova prije nego što je uradio svoj prvi igrani, uključujući i jedan pod nazivom Matilde , ali samo su posljednja dva, Doña Lupe i Geometrija, dostupni za prikazivanje.[9] Također je napisao četiri i režirao pet epizoda kultne serije La Hora Marcada, zajedno sa drugim meksičkim filmašima poput Emmanuela Lubezkog i Alfonsa Cuaróna.

 
Guillermo del Toro

Del Toro je studirao specijalne efekte i šminku sa umjetnikom specijalnih efekata Dickom Smithom[10] Proveo je deset godina kao dizajner specijalnih efekata šminke i formirao je svoju firmu, Necropia. Saosnivač je Međunarodnog filmskg festivala u Guadalajari. Kasnije u svojoj režiserskoj karijeri je formirao svoju produkcijsku kuću, Tekilu Gang. Godine 1997., u dobi od 33, Guillermo je dobio 30 miliona dolara budžeta iz Miramax Filmsa za snimanje svog drugog filma, Mimika. Za to vrijeme, njegov otac, automobilski poduzetnik Federico del Toro, bio je otet u Guadalajari. Iako je Federico na kraju pušten, pregovori su bili napeti do te mjere da je del Torova porodica morala da plati dupli iznos u odnosu na onaj koji su otmičari prvobitno tražili. Ovaj događaj je uzrokovao da se del Toro, njegovi roditelji i njegova braća i sestre isele u inostranstvo. U intervjuu za magazin TIME, on je rekao o otmici svog oca: "Svaki dan, svake sedmice, nešto se dešava da me podsjeća da sam u prisilnom izgnanstvu iz moje zemlje."[11][12]

Filmska karijera

uredi

Del Toro je režirao filmove sa širokim izborom tema, od adaptacije stripa (Blade II, Hellboy ) do historijske fantazije i horor filma, od kojih su dva postavljeni u Španiji u kontekstu Španskog građanskog rata pod diktatorskom vladavinom Francisca Franca. Ova dva filma, Đavolji kičma i Panov labirint, su među njegovim najhvaljenijim ostvarenjima. Oni imaju slične radnje, protagoniste i teme sa španskim filmom iz 1973. Duh košnice , kojeg mnogi smatraju da je najbolji španski film iz 1970-tih.[13] Del Toro je smatrao horor žanr kao nerazdvojivo politički, objašnjavajući: "Slično kao bajke, postoje dva aspekta horora. Jedan od njih je pro-institucionalni, što je vrsta bajke sa najviše opomena: Ne lutajte po šumi, i uvijek slušajte roditelje. Druga vrsta bajke je potpuno anarhična i protiv je ustaljenih normi."[12] On je bliski prijatelj sa dvojicom istaknutih i kritički hvaljenih meksičkih filmaša Alfonso Cuarón i Alejandro González Iñárritu.[14] Njih trojica često utiču jedni na druge u njihovim rediteljskim odlukama, i jednom su zajedno razgovarali sa novinarom Charliejem Roseom. Cuarón je bio jedan od producenata na filmu Panov labirint, dok je Iñárritu pomagao u montaži filma. Del Toro je također doprinio web seriji Trailers From Hell.[15] U aprilu 2008. godine, del Tora je unajmio Peter Jackson da režira seriju filmova po romanu J. R. R. Tolkiena Hobit. 30. maja 2010. godine, del Toro je napustio projekt zbog kašnjenja što je dovelo do finansijskih problema MGM-a. Iako nije režirao filmove, on je zaslužan kao ko-scenarist u filmovima Hobbit: Neočekivano putovanje, Hobbit: The Desolation of Smaug i Hobbit: Bitka pet vojski.[16]

2. juna 2009. godine, del Toro je objavio svoj prvi roman, pod nazivom Napor. To je prvi dio trilogije o apokaliptičnim vampirima a koautori su bili del Toro i Chuck Hogan. Drugi dio, The Fall, objavljen je 21. septembra 2010. Konačno izdanje, Vječna noć, objavljeno je u oktobru 2011. Del Toro navodi djela Antoine Augustin Calmet, Montague Summers i Bernhardt J. Hurwood među njegovim omiljenim ne-književnim pisanjima o vampirima.[17]

9. decembra 2010. godine, del Toro je pokrenuo Mirada Studios zajedno sa svojim dugogodišnjim snimateljem Guillermom Navarrom, režiserom Mathew Cullenom i izvršnim producentom Javierom Jimenezom. Mirada je formirana u Los Angelesu, Kalifornija da bude kolaborativni prostor gdje i drugi filmaši mogu raditi sa umjetnicima iz Mirade kako bi stvarali i snimali projekte koji obuhvaćaju izradu digitalnih sadržaja za film, televiziju, oglašavanje, interaktivne i druge medije. Mirada je lansirana kao sestrinska firma produkcijske kuće Motion Theory.[18]

Del Toro je režirao Bitku za Pacifik, naučno-fantastični film zasnovan na scenariju del Tora i Travisa Beachama. U filmu, gigantska čudovišta Kaiju rastu iz Tihog okeana i napadaju veće gradove, što dovodi da se ljudi svete sa gigantskim odijelima pod nazivom JAEGERS. Del Toro je komentirao: "Ovo je moj najveći neskromni film. U njemu ima svega. Razmjer je ogroman, a ja sam samo veliko dijete koje se zabavlja."[19] Film je objavljen 12. jula 2013. godine zaradivši 411 miliona dolara na kino blagajnama. Del Toro je zatim režirao Night Zero, probnu epizodu TV serije The Strain, televizijsku horor seriju o vampirima na osnovu istoimene trilogije del Tora i Chucka Hogana. FX je naručio probnu epizodu, koju je del Toro napisao sa Hoganom i snimana je u Torontu u septembru 2013. godine.[20][21] FX je naručio trinaest epizoda prve sezone za serije od 19. novembra 2013. godine, a najavio je da će serija imati premijeru u julu 2014. godine.[22]

Nakon probne epizode za The Strain, del Toro je počeo režirati Crimson Peak, gotički horor film čiji su koautori bili i scenarist Matthew Robbins i Lucinda Cox. Del Toro je opisao film kao "film orijentisan na setove, klasični ali u isto vrijeme moderni odgovor na priče o duhovima", pozivajući se na filmove Predznak, Egzorcist i Isijavanje. Del Toro je izjavio: "Mislim da su ljudi navikli na horor filmove sa budžetima B-filmova. Htio sam da se ovo osjeća kao atavizam." Jessica Chastain, Tom Hiddleston, Mia Wasikowska i Charlie Hunnam pojavljuju se u glavnim ulogama.[23][24]

Del Toro je izabran da bude član žirija na Kanskom filmskom festivalu 2015.[25][26]

Privatni život

uredi
 
Guillermo del Toro slika iz 2013.

Oženjen je sa Lorenzom Newton, rođakom meksičke pjevačice Guadalupe Pineda. Upoznali su se kada su zajedno studirali na Guadalajara School of Sciences. Trenutno živi u Aguora Hillsu, Kalifornija sa suprugom i dvije kćeri.[11] Pored kuće u kojoj živi sa svojom porodicom, on posjeduje zasebnu kuću isključivo za svoje knjige, umjetnička djela i druge stvari koje se odnose na njegov rad, objašnjavajući: "Kao klinac, sanjao sam da imam kuću sa tajnim prolazima i jednu prostoriju u kojoj je padala kiša 24 sata na dan. Činjenica da imaš preko 40 godina je da se ispune želje koje su se javljale kada si imao 7 godina."[12]

U intervjuu iz 2007, del Toro je opisao svoju političku poziciju kao "malo previše liberalnu." On je istakao da su negativci u većini njegovih filmova, kao što su poslovni magnati u Cronosu , nacisti u Hellboy-ju , i frankisti u Panovom labirintu , ujedinjeni zajedničkim atributom autoritarizma. "Mrzim strukture. Ja sam potpuno anti-strukturalan u smislu vjerovanja u institucije. Mrzim ih. Mrzim bilo koje institucionalizirane društvene, vjerske ili ekonomske organizacije."

U intervjuu iz 2009. sa Charijem Roseom, del Toro je opisao svoj rimokatolički odgoj kao jako "morbidan," i kaže: "Ja sam milostivo prestao biti katolik, i kažem, kako je Buñuel govorio: "Ja sam ateista, hvala Bogu". Iako ističući da on duhovno "nije sa Buñuelom" i da "kad si jednom katolik, uvijek si katolikna neki način, "zatim je dodao:" ja vjerujem u čovjeka. Vjerujem u čovječanstvo, kao nešto što je najgore i najbolje što se dogodilo na ovom svijetu."[27]

Na zapažanje da on vidi svoju umjetnost kao svoju vjeru odgovorio je: "Jeste. Za mene, umjetnost i pripovijedanje služe osnovnoj, duhovnoj funkciji u mom svakodnevnom životu. Da li čitam priču mojoj djeci za lahku noć ili pokušavam montirati film ili napisati priču ili roman, ja tome pristupam vrlo ozbiljno."[12]

Reference

uredi
  1. ^ "Guillermo del Toro cumple 48 años en espera de El Hobbit". Informador. 8. 10. 2012. Arhivirano s originala, 2. 12. 2013. Pristupljeno 26. 11. 2013.
  2. ^ Gorber, Jason (15. 1. 2013). "Gorber's Epic Guillermo del Toro Interview, Part 2: On Producing and Building a Canon of Work". twitchfilm.com. Arhivirano s originala, 18. 1. 2013. Pristupljeno 17. 1. 2013.
  3. ^ Guillermo del Toro (22. 9. 2010). "Monsters Are Living, Breathing Metaphors". bigthink.com. Big Think. Arhivirano s originala, 1. 9. 2012. Pristupljeno 17. 1. 2013.
  4. ^ "Dissection of Darkness" (PDF). lexpiccione.com. Arhivirano s originala (PDF), 12. 1. 2015. Pristupljeno 17. 1. 2013.
  5. ^ Whitty, Stephen (7. 7. 2013). "Guillermo del Toro on Pacific Rim, monsters, Hollywood and other horrors". nj.com. Pristupljeno 7. 7. 2013.
  6. ^ Applebaum, Stephen (16. 8. 2008). "Like his blue-collar demon hero Hellboy, Guillermo del Toro has a few issues with authority". Edinburgh: The Scotsman. Pristupljeno 17. 9. 2010.
  7. ^ "Guillermo del Toro Biography — Yahoo! Movies". Movies.yahoo.com. 9. 10. 1964. Arhivirano s originala, 19. 1. 2009. Pristupljeno 14. 3. 2010.
  8. ^ "I am Guillermo del Toro, director, writer, producer. AMA". Reddit. 11. 7. 2014. Pristupljeno 12. 7. 2014.
  9. ^ Campbell, Christopher (7. 7. 2013). "Short Starts: Guillermo del Toro's Geometria Has Fun With Irony and Math". filmschoolrejects. Arhivirano s originala, 10. 7. 2013. Pristupljeno 8. 7. 2013.
  10. ^ Wood, Jason, Talking Movies: Contemporary World Filmmakers in Interview Page 29
  11. ^ a b "We are a family of circus performers", El Mañana, 13 July 2008 Arhivirano 14. 7. 2008. na Wayback Machine (in Spanish)
  12. ^ a b c d Cruz, Gilbert (5. 9. 2011). "10 Questions for Guillermo del Toro". Time. Arhivirano s originala, 13. 4. 2019. Pristupljeno 30. 7. 2013.
  13. ^ Curran, Daniel, ed. Foreign Films, film review and analysis of The Spirit of the Beehive, page 161-2, 1989. Evanston, Illinois: Cinebooks. ISBN 0-933997-22-1.
  14. ^ Nix (20. 5. 2007). "Del Toro, Cuaron, and Inarritu partners up with Universal". Beyond Hollywood. Arhivirano s originala, 6. 6. 2013. Pristupljeno 21. 6. 2013.
  15. ^ Guillermo del Toro Arhivirano 12. 8. 2010. na Wayback Machine. Trailers From Hell!. Retrieved October 24, 2011.
  16. ^ "Guillermo del Toro departs The Hobbit". theonering.com. 30. 5. 2010. Pristupljeno 30. 5. 2010.
  17. ^ Charlie Rose, 3 July 2009. Retrieved from the Internet Archive 10 July 2014.
  18. ^ Borys, Kit. "Guillermo del Toro, Partners Open Production Facility Doors" The Hollywood Reporter. December 9, 2010
  19. ^ http://www.shocktillyoudrop.com/news/topnews.php?id=19724
  20. ^ Barnard, Linda (17. 1. 2013). "Guillermo del Toro's Toronto". thestar.com. Pristupljeno 21. 1. 2013.
  21. ^ Sullivan, Kevin P. (3. 7. 2013). "Finding Emma Watson's Beastly Costar Tops Guillermo Del Toro's To-Do List". mtv.com. Arhivirano s originala, 6. 7. 2013. Pristupljeno 3. 7. 2013.
  22. ^ Hibberd, James (19. 11. 2013). "'The Strain' gets FX series order: More vamps!". Entertainment Weekly. Arhivirano s originala, 21. 11. 2013. Pristupljeno 20. 11. 2013.
  23. ^ http://www.deadline.com/2013/04/crimson-peak-guillermo-del-toro-movie-casting-benedict-cumberbatch-jessica-chastain-emma-stone-charlie-hunnam/
  24. ^ Han, Angie (21. 1. 2013). "Charlie Hunnam Looking to Reunite With Guillermo Del Toro on 'Crimson Peak'". slashfilm.com. Pristupljeno 21. 1. 2013.
  25. ^ "The Jury of the 68th Cannes Film Festival". Cannes Film Festival. Pristupljeno 21. 4. 2015.
  26. ^ "Jake Gyllenhaal, Sienna Miller and Guillermo del Toro Join Cannes Film Festival Jury". The Wrap. Pristupljeno 21. 4. 2015.
  27. ^ "A conversation with Guillermo del Toro". Charlie Rose. 2. 7. 2009. Arhivirano s originala, 13. 3. 2010. Pristupljeno 14. 3. 2010.

Vanjski linkovi

uredi