Grozdan Knežević
Grozdan Knežević (Makarska, 8. juna 1928.[1] - Zagreb, 8. maja 2008), je bio hrvatski arhitekt.[2]
Biografija
urediDiplomirao 1953, na Tehničkom fakultetu (Arhitektonski odjel) u Zagrebu, doktorirao 1980. godine s disertacijom „Apsolutna i relativna fleksibilnost u organizaciji stana“. Na istom fakultetu je bio profesor od 1985-1995. Autor je brojnih stambenih i obiteljskih zgrada u Zagrebu, kao i poslovni toranj Industrogradnje na Savskoj cesti, 1972, (stambeni tornjevi u Čazmanskoj ulici, 1968, stambene zgrade na Ksaveru, 1975 , na Savici, 1984. Za svoj doprinos i zasluge je dobio nagradu "Vladimir Nazor: za životno djelo 1993. i drugih šezdesetak nagrada.
Knjige čiji je autor s Ivom Kordišem iz Zagreba, su: Stambene i javne zgrade“, „Višestambene zgrade“. Voditelj je znanstvenih domaćih projekata istraživač glavni američko-hrvatskog projekta znanstvenog „Energetska i ambijentalna rehabilitacija u stanovanju-PN 777“. Izlagao je na 15 izložbi Zagrebačkog salona, „50 godina arhitekture u Hrvatskoj“ i dvije skupne izložbe: „Arhitektura sedamdesetih godina u Hrvatskoj“.[3]
Umro je u Zagrebu, 8. maja 2008. i pokopan na Mirogoju.
Reference
uredi- ^ "Na dan 8.6.1928.: Rođen Grozdan Knežević, hrvatski arhitekt". www.nadanasnjidan.net. Pristupljeno 21. 4. 2022.
- ^ "Grozdan Knežević, 1928 - 2008. • Društvo Arhitekata Zagreba". www.d-a-z.hr. Pristupljeno 21. 4. 2022.
- ^ "Knežević, Grozdan | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 21. 4. 2022.