Giovanni Boccaccio
Giovanni Boccaccio (fon. Đovani Bokačo; 1313 – 21. decembar 1375) italijanski je pisac i pjesnik.[1] Jedan od najznačajnijih predstavnika humanizma i renesanse. Humanist, te tvorac renesanse novelistike. Također je prijatelj svog savremenika Petrarke. Autor je mnogih djela, među kojim je svakako najpoznatije Dekameron; zbornik od 100 novela. Boccaccio je uživao veliki ugled i bio je cijenjen kod svojih sugrađana te mu je komuna povjeravala različita putovanja u svojstvu poklisara u Ravenu, Rim, Avignon i drugdje.
Giovanni Boccaccio | |
---|---|
Rođenje | 1313. |
Smrt | 21. decembar 1375 (62 godine) Certaldo, Republika Firenca |
Nacionalnost | Italijan |
Zanimanje | pisac i pjesnik |
Bibliografija
uredi- Il filocolo (1336–1338)
- Il filostrato (1335)
- Teseida (1339–1341)
- Commedia delle Ninfe fiorentine (1341–1342)
- L'amorosa visione (1342)
- Elegia di Madonna Fiammetta eller Fiammetta amorosa (1343–1344)
- Decamerone (1348–1353)
Vanjski linkovi
urediReference
uredi- ^ "Giovanni Boccaccio | Italian poet and scholar". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 7. 2018.
Nedovršeni članak Giovanni Boccaccio koji govori o biografijama treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.