Georgije Pahimer
Georgije Pahimer[1] (1242, Nikeja – oko 1310, Carigrad), bizantski pisac.
Djelatnost G. Pahimera pripada kraju 13. i početku 14. vijeka. Iz Nikeje je prešao u Carigrad poslije obnavljanja Bizantskog carstva 1261. godine. Obrazovao se u najučenijim krugovima okupljenim oko Georgija Akropolita. Bio je đakon, kasnije protekdik. Njegovo obrazovanje i djelovanje davalo mu je ugled istaknutog dostojanstvenika u vjerskim, ali i u svjetovnim pitanjima u samom vrhu bizantske politike.
G. Pahimer je pisac historije u 13 knjiga posvećenih vremenu 1261-1307. (od kojih su njih 6 posvećene vremenu cara Mihaila VIII, a 7 vremenu cara Andronika II). Pored toga on je pisao komentare Aristotelove filozofije, imitacije klasičnih grčkih retora putem retoričkih vježbi, poeziju, pisma, traktate i druga djela.
Reference
uredi- ^ Neville, Leonora (2018-05-17). Guide to Byzantine Historical Writing (jezik: engleski). Cambridge University Press. ISBN 978-1-107-03998-8.
Vanjski linkovi
uredi- https://www.duo.uio.no/bitstream/handle/10852/33257/GreLat.pdf?sequence=1&isAllowed=y
- Opera Omnia by Migne Patristica Graeca sa analitičkim indeksima
- G. Pachymeres, Hierocles and Philagrios, Declamationes XIII, Philogelos.
- G. Pachymeris, De Michaele et Andronico Paleologis, Bonn, 1835., Grčki i latinski tekst.
