Otvori glavni meni
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Frank Lloyd Wright (fonol.: Frenk Lojd Rajt) je američki arhitekt, rođen u Richland Centeru 8.juna 1867. godine, a umro u Phoenixu 9. aprila 1959. godine. Nakon djetinjstva provedenoga na farmi u Spring Greeneu, odlazi 1888. u Chicago i stupa u atelje vodećeg američkog arhitekta Louis Sullivana.

Frank Lloyd Wright
Frank Lloyd Wright portrait.jpg
Rođenje (1868-06-08) 8. juni 1868.
Richland Center (Wisconsin), SAD
Smrt 9. april 1959.(1959-04-09) (starost: 90)
Phoenix, SAD

Pored praktičnog iskustva što ga je tu stekao za njegovo umjetničko formiranje bilo je odlučno još nekoliko komponenata. Došavši iz provincije sačuvao je ljubav za kolonijalnu arhitekturu, njenu udobnost i povezanost s pejzažom. Bliske su mu ideje J. Ruskina, E.-E. Violet-le-Duca i arhitekata s istočne amer. obale koji se inspiriraju na tradicijama stare georgijanske arhitekture (McKim, Mead, Richardson).

Prvi Wrightovi radovi, nastali još u ateljeu Sullivana – vlastita kuća u Oak Parku (1889.) i kuća Charnley u Chicagu (1891.) – u tragu su američke ladanjske arhitekture. Napustivši 1893.g. Sullivana, Wright se još jače priklanja tradiciji i projektuje niz objekata osebujnoga pečata – kuće Winslow u River Forestu (1893.), Husser u Chicagu (1899.) i River Forest Golf Club (1898.).

Oko 1900. zanosi se japanskom arhitekturom i inspirirajući se njome uspijeva stvoriti građevni tip što ga varira u nizu poznatih "prerijskih kuća". Osnovno je obilježje tih kuća horizontalna raščlanjenost i naglašen plastični motiv strehe. Ideja kontinuiranog unutarnjeg prostora, koju je Wright razradio već u ranijim objektima, dobila je novu formulaciju u obliku ukrštenog tlocrta koji se sažimlje u središnjem prostoru (halu) u kojemu je smješten kamin – kuće Willitts u Highland Parku (1902.), Heurtley u Chicagu (1902.), Bradley i Hickox u Kankakeeu (1900.), Martin u Buffalou (1904.), Coonley u Riversideu (1908.), Roberts u River Forestu (1908.), Gale u Oak Parku (1909.) i, najljepša među njima, kuća Robie u Chicagu (1909.).

U "prerijskim kućama" Wright je stvorio prototip američke rezidencijalne arhitekture, pomirivši tradiciju i potrebu za savremeno oblikovanim prostorom. Istovremeno, nastaju i njegovi prvi objekti u armiranom betonu u kojima kubičnim formama teži prema skulpturalnoj jasnoći volumena i monumentalnosti: uredska zgrada Larkin u Buffalou (1904., srušena 1950.), Unity Church u Oak Parku (1906.) i hotel u Mason Cityju (1909.).

Robie kuća

S "prerijskim kućama" jedna je arhitektonska misao bila iscrpljena, i već 1910. se javljaju u njegovom radu prvi znakovi krize. Boravak u Evropi 1911. nije mu ispunio očekivanja i ostao je praktički bez uticaja na njegov rad. Po povratku gradi vlastitu kuću Taliesin u Spring Greenu u kojoj prvi put primjenjuje razvedeni tlocrt s unutrašnjim patiom. Iako predviđa neka kasnija rješenja, ovaj je objekt značajniji kao gesta povratka pejzažu i traženju neposrednijega kontakta s ambijentom prirode.

Tragajući za izvornim oblikom i dalekom prošlošću američkog kontinenta Wright se oduševljava megalitičkim konstrukcijama i masivnim zdanjima pretkolumbovske Amerike. Iz toga izviru masivnost i monumentalnost kao osnovne značajke projekata realiziranih u ovom razdoblju – Midway Gardens u Chicagu (1914.) i veličini Imperial Hotel u Tokiju (1922.). Tek oko 1930. Wright počinje asimilirati evropska iskustva prihvaćajući nove materijale, nove konstruktivne metode i novu estetiku.

Falling Water

S kućom Kaufmann (Falling Water) u Connellsvilleu (1936.) u kojoj je dao jedno od remek-djela moderne arhitekture započinje drugo plodno razdoblje Wrightova opusa. Osnovne su karakteristike novih objekata povezanost s pejzažom, slobodan tlocrt koji je preko patia ili staklenih stijena povezan s vanjskim prostorom i naglašavanje plastike krovišta. U njima je na savremen način razrađena prostorna i plastična koncepcija ranijih "prerijskih kuća".

Među najpoznatijim objektima ladanjskog tipa su kuće Hanna u Palo Altu (1937.), Goetsch-Winkler u Okemosu (1939.), Sturgis kraj Los Angelesa (1940.), Lloyd Lewis u Libertsvilleu (1940.), Pauson kraj Phoenixa (1940.) i Jacobs II u Madisonu (1948). U trgovini Morris u San Franciscu (1949.) javlja se motiv kružne rampe kojom je postignut snažan prostorni efekt. Ona je još jače izražena na kući njegova sina Daniela Wrighta u Phoenixu (1952.), a kulminira u njegovu posljednjem djelu Guggenheimovu muzeju u New Yorku (1959.). Posthumno se prišlo realizaciji njegova grandioznog projekta za komunalni centar Marine Country u Kaliforniji (1962.).

Filozofija rada i značajUredi

 
Guggenheim muzej

Wright je, bez sumnje, jedna od najkontradiktornijih ličnosti u modernoj arhitekturi. Do kraja života ostao je individualist podjednako u načinu života i umjetničkom shvaćanju, pa ipak njegov opus predstavlja značajno poglavlje savremene arhitekture.

Prvi je intuitivno naslutio i razradio ideju kontinuiranog unutarnjeg prostora, koju su evropski arhitekti započeli rješavati znatno kasnije. Evropskom racionalizmu, koji je probudio zanimanje za rješavanje konstruktivnih metoda i za socijalne aspekte, on je suprotstavio organičko shvaćanje arhitekture koje u centar stavlja čovjeka pojedinca i njegov odnos prema ambijentu u kojem živi. Stoga Wright svaki projekt rješava neovisno od prijašnjega kao singularnu i neponovljivu kreaciju.

Snaga i originalnost njegove vizije dobijaju osobitu potvrdu u posljednjem razdoblju u kojemu je, prihvativši evrposka iskustva, stvorio djela koja po svojoj poetičnosti i plastičnoj slobodi zacrtavaju nove puteve arhitektonskog oblikovanja. Iako ponekad opterećen literarnošću i simbolikom, Wrightov opus po bogatstvu stvaralačkih ideja i raznovrsnosti nema premca u modernoj arhitekturi.

Pored realiziranih projekata, izradio je više vizionarskih rješenja: za centar Pittsburga i Bagdada, projekt za neboder visok 1600 m i čuveni Broadacre plan (1955.) u kojem daje prijedlog za sistematsku urbanizaciju zemlje. Ostavio je za sobom i golem literarni opus u kojem je pored teoretskih i stručnih pogleda sadržan i bogat autobiografski materijal.

Godine 1938. sagradio je vlastitu kuću Taliesin West u pustinji kraj Phoenixa; tu je ostao do kraja života stvorivši od sebe svojim življenjem izvan civilizacije gotovo mitsku ličnost. Umro je 1959 godine od stomačnog raka.