Esad Bajić

Esad Bajić je rođen 1974.godine u Konjicu. Objavio je:

Romane:

• Sjena jednog Taiba, Fondacija "Baština duhovnosti" Mostar, Mostar 2011.g. ISBN 978-9958-867-00-2

O romanu "Sjena jednog Taiba" Arhivirano 14. 8. 2014. na Wayback Machine

• Hudhudi, Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, Konjic 2020.g. Iz recenzije [1] Ta ratna sjećanja koja s godinama ne prolaze, nego postaju intenzivnija, djeluju poput neke droge. Kada god nakon rata naiđe na probleme, bilo koje prirode, mozak se prešalta na ratni mod. Nekad i bez vidljivih problema, kao okidač dovoljna je i promjena vremena. Nešto u tim sjećanjima, koja su po svojoj prirodi teška, bolna, nimalo lijepa, ipak ima šećer u sebi i šećeri moždane vijuge da zna jutra dočekati bez sna. U početku, nakon završetka rata se prisjećao stvarnih događaja, bitaka, doživljenog. Kasnije je tok njegovih misli napuštao redoslijed događanja i krenuo u imaginaciju. Nije više vrtio doživljene, nego zamišljene bitke. Nije se sjećao samo kako je bilo, nego je počeo da slaže opcije kako je moglo biti. Šta bi i kako bilo da u neki bitkama nisu krenuli lijevo nego desno, kako se kasnije ispostavilo da bi bilo bolje... Tako je od tridesetak bitaka u kojima je sudjelovao, u svojim mislima sačinio još stotinjak istih u drugim varijantama. Iako se trudio da ono što je zbilja zadrži van onog što je njegova imaginacija, nije više bio siguran koliko je u tome uspio. Mozgu se neka zamišljanja toliko svide da ih nazor utrpava i u one istinske stvari. Pogotovo kroz priču s drugim saborcima koji isto tako, kako vrijeme od rata prolazi, oduzimaju sjećanjima doze straha, stradanja, pa ostaju samo oni elementi u kojima adrenalin struji tijelom i šećeri neurone u glavi. Ono što je u ratu bilo najteže stradanje nakon rata, nerjetko je postajalo najdraže sjećanje. Postaju ovisnici o tim mislima i tim pričama.   Ima i tu razlike. Oni koji su nakon rata uspjeli da se bolje materijalno zbrinu, manje govore o tim stvarima. Više u prigodama, nego li obično. Većina saboraca leluja na onoj liniji ima ili nema za egzistenciju, ima ili nema za cigarete i ta većina po nepisanom pravilu, što im više fali za život, to više zahvataju iz rata. U tom zahvatanju neki su ostali dosljedni istini, neki su je potpuno zanemarili. Veliki strašljivci prometnuli su se u heroje. Učesnici jedne ili dvije bitke umetnuli su se u sve bitke koje su vođene. To je dovelo do toga da su najviše zašutjeli oni koji su najviše teret rata podnijeli. Oni, koji su zbilja proživjeli ono što drugi nakon rata izmišljaju da su proživjeli. Ljudi, koji su u sudbonosnim trenucima velikih bitaka, prijelomnih ratnih događaja, svojom hrabrošću pretvarali bitke u dobivene čineći herojstva koja bi i da se ekranizuju dobila komentar „ma daj ovo ima samo na filmu“ nestali su manje-više s društvene scene. Tražeći sebe, onako iz sebe, iz svog ugla shvatanja i samopromatranja na toj poratnoj ljestvici, Taib se ubrojio u promašene ljude. Manje-više jedino što ga je suštinski razlikovalo od onih koji su poginuli, bilo je da nije poginuo. Fizički je bio živ. Disao je, no, sve druge funkcije koje bi život trebale činiti životom, suzile su se na minimum. Volja, htijenje, želje, entuzijazam, planovi, realno rasuđivanje... na minimumu. Razumski je bio svjestan da je rat je nešta najstrašnije što je čovjek izmislio, a opet nije se mogao odvojiti od tih misli i tog dijela sebe. Nije očekivao novi rat, bar ne uskoro, no, svoju volju, svoje misli nikako nije mogao istjerati iz sviknutog rova iščekivanja. Ono što je u ratu bila komanda koja je naredbama kreirala kretanje i događaje, poslije rata postala je nužda i moranje. (Iz romana "Hudhudi")

O ratu svi imaju mišljenje i svi ga definiraju kao opće  poznatu stvar koju bi trebalo zaboraviti. Ali kako tako olahko donose zaključke, bilo je nejasno Taibu?

Inače mu je ponekad teško u potpunosti bilo pojmiti glas tumača vjere. Počesto je tu, za obična insana, mnogo porturiječnosti. Govore kako su ljudi na Pravom putu sve dok ne nestane straha od Boga, pa kada ga nestane, oni zalutaju, a opet, kada govore o vladarima, nadređenima, uvijek pozivaju na poslušnost, kao da su ovi iznad izuzeti od tog pravila da im strah treba da bi dobri bili.

Akcije su u ratu bile nekako svete. Oni koji su učestvovali u njima osjećali su tu „svetost“ uz sebe, a sad?

Skoro da se amputirci moraju izvinjavati što nemaju ruku ili nogu. I šta je taj mir toliko donio da sve više ljudi kad spomene rat odmahuju rukama, kao „pusti - bilo prošlo“. Kako je prošlo kad ga on osjeća u svakom momentu? Pomalo mu liči i na zaljubljenost. Mjehur koji ga digne u nebo, a onda kad pukne zabije ga u zemlju da ne zna za se... Mir i rat?

Mir je doba u koje sinovi sahranjuju očeve, rat je doba u koje očevi sahranjuju sinove. Život kao izvraćena haljinka, nikako da se snađe i grube šavove okrene unutra. Rat neće nestati dok ne nestanu misli o ratu. A da bi one nestale, valja im naći adekvatnu zamjenu. (Iz romana "Hudhudi")

Zbirke priča:

• Tragovi misli, dnevnik jednog softe, Izdavač: Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, Konjic, 2014. godina.[2]
• Ćuprijanja, dnevnik jednog softe, Izdavač: Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, Konjic, 2012. godina, Čitaj knjigu.
• Boja sjećanja, Kulturno-umjetničko udruženje "Sejfullah" Konjic, Konjic, 2010.g.[3] ISBN 978-9958-9017-3-7 Čitaj knjigu
• Otkosi sjećanja, Kulturno-umjetničko udruženje "Sejfullah" Konjic, Konjic, 2008.g.[4] ISBN 978-9958-9017-0-6 Čitaj knjigu
• Sebilj ili potraga za ogledalom, Kulturno-prosvjetno društvo “Svjetlost” Konjic, Konjic, 2001. godina.

Zbirke pjesama:

• Bihuzurka, Muslimanski omladinski savez Konjic, Konjic, 1996. godina.[5] Čitaj knjigu
• Kamendan,Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, Opštinski odbor Konjic, Konjic,1997. godina. Čitaj knjigu
• Besan, Bošnjačka zajednica kulture “Preporod”, Opštinski odbor Konjic, Konjic - 1998. godina. Čitaj knjigu
• Godovi dana, Kulturno-umjetničko udruženje “Sejfullah” Konjic, Konjic, 2006. godina. Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, 2013.g.[6] Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine Čitaj knjigu
• Kome sedždu činiš, Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, Konjic, 2013. godina.[7] Čitaj knjigu

Knjige iz oblasti islamistike:

• Mevludski šapat, Fondacija lijepa riječ "Konjic", Konjic 2019.g. Čitaj knjigu
• Hazreti Hasan, radijallahu anhu, Izdavač: Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, Konjic, 2014. godina.[8]
• Hudhudovim tragom, Izdavač: Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, Konjic, 2013. godina.[9]
• Bračni život, Izdavač: Fondacija "Lijepa riječ" Konjic, Konjic, 2012. godina.[10]
• Svijetli putevi islama, Izdavač: Karađozbegova medresa u Mostaru, Mostar, 2012. Čitaj knjigu
• Kurban i hadž, Izdavač: Karađozbegova medresa u mostaru, Mostar, 2012. godina
• Slovo o hidžri,[11] Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine Izdavač: Kulturno-umjetničko udruženje “Sejfullah” Konjic, Konjic, 2005. godina.[12] Čitaj knjigu
• Smrt, kabur i sudnji dan, Izdavač:Medžlis IZ-e Konjic, Konjic, 2003. godina.
• Ramazanski nasihati, Izdavač: El-Kelimeh, Novi Pazar, Novi Pazar, 2003. godina.[13]
• Znakovi za razumom obdarene,Izdavač: Medžlis IZ-e Konjic, Konjic, 2002. i 2013. godina Arhivirano 26. 5. 2015. na Wayback Machine. Čitaj knjigu
• Monografija Medžlisa IZ-e Konjic s posebnim osvrtom na džamije i druge historijske spomenike iz vremena osmanske vladavine u Konjicu, Izdavač: Medžlis IZ-e Konjic, Konjic, 1999. godina
• Konjičke džamije [14], Izdavač: Fondacija "Baština duhovnosti" Mostar, Mostar 2011.g. ISBN 978-9958-867-01-9. , čitaj knjigu