Ekvivalentni sadržaj karbona

Ekvivalentni sadržaj karbona čelične legure odnosi se na metod mjerenja maksimalne tvrdoće i zavarivosti legure, na osnovu hemijskog sastava te legure. Veće koncentracije karbona i drugih legirajućih elemenata, kao što su mangan, hrom, silicij, molibden, vanadijum, bakar i nikl, povećavaju tvrodoć, a smanjuju sposobnost zavarivosti materijala. Svaki od ovih materijala nastoji uticati na tvrdoću i zavarivost čelika na različite načine, što se može iskoristiti kao metod upoređivanja kako bi se prosudila razlika u tvrdoći između dvije legure sastavljene od različitih materijala. Ekvivalentni sadržaj karbona je najčešće koristen standardni metod, međutim, postoje i drugi, kao što su ekvivalentni sadržaj nikla i ekvivalentni sadržaj hroma (obično se koristi zajedno sa Schaeffler-Delongovim dijagramom, kada se smatra preciznijim za mjerenje zavarivosti). Najčešća formula, koja se koristi za izračunavanje ekvivalentnog sadržaja karbona, glasi:

$E_{c}=\%C+\left({\frac {\%Mn+\%Si}{6}}\right)+\left({\frac {\%Cr+\%Mo+\%V}{5}}\right)+\left({\frac {\%Cu+\%Ni}{15}}\right)$

Dobijeni koeficijent ekvivalnetnog sadržaja karbona dozvoljava nam da leguru kategorišemo zajedno sa ostalim ugljičnim čelicima, gdje možemo uporediti njihovoe osobine tvrdoće i zavarivosti.

Reference

• Lincoln Electric (1994). The Procedure Handbook of Arc Welding. Cleveland: Lincoln Electric. ISBN 99949-25-82-2. (Page 3.3-3)
• Weman, Klas (2003). Welding processes handbook. New York: CRC Press LLC. ISBN 0-8493-1773-8.