Ektotermima, odnosno ektotermnim organizmima (grč. εκτός (ektós) = "vani", "izvana" i θερμός (thermós) = "toplina") nazivaju se u zoologiji životinje čiju tjelesnu temperaturu uslovljava okolina. Posljedica je da ti organizmi zavise od vanjskih izvora toplote[1] i imaju relativno spor metabolizam.[2] Npr., mnogi gmizavci reguliraju svoju tjelesnu toplinu sunčanjem. Preciznije, mnogi ektotermni organizmi su poikilotermni.[2]

  • Kod dubokomorskih riba tjelesna temperatura ovisi isključivo o temperaturi okoline. Na velikim dubinama voda ima uvijek jednaku nisku temperaturu (nepunih 4 °C), pa i ribe koje tamo žive imaju uvijek jednaku temperaturu. Dakle, one su ektotermne, no istovremeno se svrstavaju i u homeotermne.
Kornjače Pseudemys (ovdje se griju) jesu ektotermne životinje.
  • Gotovo svi beskičmenjaci, kao i većina riba, vodozemaca i gmizavaca jesu ektotermni i, istovremeno, poikilotermni. Tjelesna temperatura zavisi im o temperaturi okoline, a u određenoj mjeri mogu je regulirati svojim ponašanjem (sunčanje, povlačenje u sjenu, promjena boje tijela). Zbog toga je kod ovih životinja potrošnja energije značajno manja nego kod endotermnih organizama.
  • Neke životinje su u određenoj mjeri povremeno ektotermne, a povremeno endotermne. Tako neke zapravo ektotermne životinje u određenim prilikama mogu podići svoju tjelesnu temperaturu korištenjem metabolizma, npr., neki insekti za hladnih jutara da bi mogli poletjeti ili pitoni radi grijanja svojih jaja. Za podizanje tjelesne temperature koriste se podrhtavanjem mišića. S druge strane, neke ustvari endotermne životinje zbog uštede energije povremeno odustaju od metaboličke termoregulacije. Tako neki kolibriji koji žive na velikim nadmorskim visinama noću snižavaju tjelesnu temperaturu, a isto to rade i šišmiši u vrijeme zimskog sna.

Reference uredi

  1. ^ Jay M. Savage; with photographs by Michael Fogden and Patricia Fogden. (2002). The amphibians and reptiles of Costa Rica: a herpetofauna between two continents, between two seas. Chicago: University of Chicago Press. str. 409. ISBN 0226735389.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. ^ a b Milton Hildebrand; G. E. Goslow Jr. Principal ill. Viola Hildebrand. (2001). Analysis of vertebrate structure. New York: Wiley. str. 429. ISBN 0471295051.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)