Poikilotermija
Poikilotermnija i poikilotermnost (grč. ποικίλος - poikilos = mnogostruki, mnogoliki + θερμός - thermos = toplota) ili (ponekad) i zastarjelo hladnokrvne životinje su fiziološko stanje životinja koje nemaju stalnu tjelesnu temperaturu, koja im zavisi od temperature okruženja.[1][2][3]
Većina životinja su hladnokrvne. To su gotovo sve ribe, gmizavci, vodozemci, insekti i drugi beskičmenjaci. Biljke i drugi organizmi generalno su poikilotermni (iako postoje neke biljke koje bar u nekim organima mogu upravljati temperaturom). Suprotno tome, manje-više stalnu tjelesnu temperaturu imaju samo ptice i sisari (toplokrvne životinje).
.jpg)
Tjelesna temperatura poikilotermnih životinja najčešće odgovara temperaturi okoline. Pri nižoj temperaturi uglavnom su manje aktivne. Neke hladnokrvne životinje mogu svojim ponašanjem utjecati na temperaturu tijela. Tako mnogi gmizavci traže sunčana ili sjenovita mjesta, ovisno o tome da li žele podići ili sniziti svoju tjelesnu temperaturu. Insekti koji žive u velikim grupama, kao mravi, pčele, stršljeni ili termiti, zagrijavaju se podrhtavanjem mišića ili mahanjem krilima, odnosno poticanjem strujanja zraka omogućuju određeno hlađenje.
Također pogledajte
urediReference
uredi- ^ Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u:
|author=(pomoć) - ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
- ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2002). Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-222-6.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)