Ekdiza

Ekdiza (grč. ἐκδύω – ekduo) = skinuti, razgolititi^[1]) je presvlačenje kutikule u mnogih beskičmenjaka kladusa Ecdysozoa. Budući da kutikula ovih životinja obično tvori uglavnom neelastičan egzoskelet, ona se osipa tokom rasta i formira se novi, veći pokrov.^[2] Ostaci starog, praznog egzoskeleta nazivaju se eksuvije.^[3]

Nakon presvlačenja člankonožac se označava kao teneralni, nezreo; on je "svjež", blijed I mehkog tijela. Unutar jednog ili dva sata, kutikula otvrdne i potamni nakon zamjene, procesa analognog proizvodnji kože.^[4] Tokom ove kratke faze, životinja se širi, jer rast je inače ograničen krutošću egzoskeleta. Rast udova i ostalih dijelova koji su normalno pokriveni tvrdim egzoskeletom postiže se prijenosom tjelesnih tekućina iz mehkih dijelova prije nego što nova koža očvrsne. Pauci s malim trbuhom možda su pothranjeni, ali je vjerovatnije da je nedavno doživio ekdiziju. Neki člankonošci, posebno krupni insekti sa trahejskim disanjem, proširuju novi egzoskelet gutanjem ili na drugi način uzimajući zrak. Sazrijevanje strukture i pigmentiranje novog egzoskeleta može potrajati danima ili nedjeljama kod dugovječnih insekata; ovo može otežati identifikaciju jedinki ako su nedavno imale ekdiziju. Ekdiza omogućava da se oštećeno tkivo i nedostajući udovi regeneriraju] ili značajno ponovo oblikuju. Za potpunu regeneraciju može biti potreban niz presvlačenja, a patrljci će sa svakim presvlačenjem postati malo veći do normalne ili blizu normalne veličine.^[5]

Proces

U pripremi za ekdizu, artropode neko vrijeme postaju neaktivne, podvrgavajući se apolizi ili odvajanju starog egzoskeleta od temeljnih ćelija epiderme. Za većinu organizama razdoblje mirovanja je faza pripreme tokom koje dolazi do izlučivanja tekućine iz žlijezda staničnog sloja epidermalnog sloja i labavljenja donjeg dijela kutikule. Nakon što se stara kutikula odvoji od epiderme, tekućina za varenje izlučuje se u prostor između njih. Međutim, ta tekućina ostaje neaktivna sve dok se ne formira gornji dio nove kutikule. Potom, puzanjem I drugim pokretima, organizam se pomiče naprijed u starom oklopu, koji se odvaja po leđima, omogućujući životinji da izađe. Često je ovo početno pucanje uzrokovan kombinacijom pokreta i povećanja pritiska tjelesne tečnosti, prisiljavajući tijelo na širenje egzoskeleta, što dovodi do moguće pukotine koja dopušta određene organizme da se izruku poput pauka.

Dok se razlaže stara kutikula, izlučuje se novi sloj. Sve ekstremitetne strukture kutikule se razlažu, uključujući i unutrašnje dijelove egzoskeleta, što uključuje krajnje omotače probavnog trakta i traheja ako su prisutne.

Physiology of ecdysis

Insekti

Presvlačenje (ekdiza) kod Aeshna cyanea

Svaka faza razvoja između presvlačenja insekata u taksonu Endopterygota naziva se instar, ili stadij, a svaki stadij između presvlačenja u Exopterygota naziva se nimfom: može postojati do 15 nimfnih stadija. Endopterygota imaju samo četiri ili pet instara. Endopterygota imaju više alternativnih presvlačenja, poput ekspanzije kutikule i kolapsa vreća zraka kako bi se omogućio rast unutrašnjih organa.

Proces presvlačenja insekata započinje odvajanjem kutikule iz donjih epidermnih ćelija (apoliza) i završava razgradnjom stare kutikule (ekdize). Kod mnogih vrsta pokreće ga porast količine hormona ekdizona. Ovaj hormon izaziva pojave kao što su:

apoliza – odvajanje kutikule od skvamozne epiderme;
izlučivanje novih materijala za kutikule ispod starih;
degradacija stare kutikule.

Nakon apolize insekt je poznat kao faratni. Tečnost za otapanje se zatim izlučuje u eksuvijski prostor između stare kutikule i epiderme; ona sadrži neaktivne enzime koji se aktiviraju tek nakon što se izluči nova epikutikula. To sprečava da se tokom odlaganja probavi i nova prokutikulula. Donje regije stare kutikule (endokutikula i mezokutikula), enzimi zatim probavljaju i potom apsorbuju. Egzotikula i epikutikula odupiru se probavi i zbog toga se tokom ekdize izbacuju.

Pauci

Ženka rakolikog pauk a Synema decens , mehka jenakon završne ekdize, pa još uvijek visi od padajuće linije, uskoro će se pariti, opistosom je još uvijek smanjen

Pauci uglavnom prvi put mijenjaju kožu dok su još unutar jajne vreće, a novorođeni pauk uveliko podsjeća na odraslu jedinku. Brojpresvlačenja varira, kako između vrsta, tako i spolova, ali uglavnom je između pet i devet puta prije nego što pauk dostigne zrelost. Nije iznenađujuće, budući da su mužjaci uglavnom manji od ženki, da mužjaci mnogih vrsta sazrijevaju brže i ne podliježu ekdiziji toliko puta kao ženke prije sazrijevanja.

Članovi grupe Mygalomorphae vrlo su dugovječni, ponekad 20 i više godina; pare se jednom godišnje, nakon što sazriju. Prije presvlačenja, pauci se prestaju hraniti na neko vrijeme, obično nekoliko dana. Fiziološki procesi oslobađanja starog egzoskeleta iz tkiva ispod njega obično uzrokuju različite promjene boje, poput potamnjenja. Ako stari egzoskelet nije previše gust, izvana je moguće vidjeti nove strukture, poput seta. Međutim, kontakt između živaca i starog egzoskeleta održava se do vrlo kasne faze procesa.

Novi, mehki egzoskelet mora sadržavati veći okvir od prethodnog instarskog, dok se pauk mora uklopiti u prethodni egzoskelet dok ga ne odbaci. To znači da pauk novi egzoskelet ne ispunjava u potpunosti, pa se obično čini pomalo naboranim. Većina vrsta paukova tokom cijelog procesa visi sa niti paučine, bilo da visi linearno ili kandže pričvrsti uz vlakna prepletena na odgovarajuću bazu. Odbačeni, osušeni egzoskelet obično ostaje da visi tamo gde je bio napušten nakon što ga je pauk napustio.^[6]

Eurypteridae

Eurypteridae su grupa Chelicerata koja je izumrla u kasnom permu. Imale su ekdiziju sličnu postojećim heliceratima, a smatra se da je većina fosila hranila ostacima (eksuviaje), a ne lešinari (kavaderi).^[3]

Također pogledajte

Ecdysteroidae

Reference

^ Liddell & Scott (1889). An Intermediate Greek-English Lexicon. Oxford: Clarendon Press.
^ John Ewer (2005). "How the ecdysozoan changed its coat". PLoS Biology. 3 (10): e349. doi:10.1371/journal.pbio.0030349. PMC 1250302. PMID 16207077.
^ ^a ^b O. Erik Tetlie, Danita S. Brandt & Derek E. G. Briggs (2008). "Ecdysis in sea scorpions (Chelicerata: Eurypterida)". Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology. 265 (3–4): 182–194. Bibcode:2008PPP...265..182T. doi:10.1016/j.palaeo.2008.05.008.
^ Russell Jurenka (2007). "Insect physiology". u Sybil P. Parker (ured.). McGraw-Hill Encyclopedia of Science & Technology. 9 (10th izd.). str. 323. ISBN 978-0-07-144143-8.
^ Penny M. Hopkins (2001). "Limb regeneration in the fiddler crab, Uca pugilator: hormonal and growth factor control". American Zoologist. 41 (3): 389–398. doi:10.1093/icb/41.3.389.
^ Erik Holm & Anna Sophia Dippenaar-Schoeman (2010). Goggo Guide: the Arthropods of Southern Africa. LAPA. ISBN 978-0-7993-4689-3.

Vanjski linkovi

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Ekdiza

[1] Liddell & Scott (1889). An Intermediate Greek-English Lexicon. Oxford: Clarendon Press.

[Ewer-2] John Ewer (2005). "How the ecdysozoan changed its coat". PLoS Biology. 3 (10): e349. doi:10.1371/journal.pbio.0030349. PMC 1250302. PMID 16207077.

[Tetlie-3] O. Erik Tetlie, Danita S. Brandt & Derek E. G. Briggs (2008). "Ecdysis in sea scorpions (Chelicerata: Eurypterida)". Palaeogeography, Palaeoclimatology, Palaeoecology. 265 (3–4): 182–194. Bibcode:2008PPP...265..182T. doi:10.1016/j.palaeo.2008.05.008.

[mcgraw-hill-4] Russell Jurenka (2007). "Insect physiology". u Sybil P. Parker (ured.). McGraw-Hill Encyclopedia of Science & Technology. 9 (10th izd.). str. 323. ISBN 978-0-07-144143-8.

[5] Penny M. Hopkins (2001). "Limb regeneration in the fiddler crab, Uca pugilator: hormonal and growth factor control". American Zoologist. 41 (3): 389–398. doi:10.1093/icb/41.3.389.

[6] Erik Holm & Anna Sophia Dippenaar-Schoeman (2010). Goggo Guide: the Arthropods of Southern Africa. LAPA. ISBN 978-0-7993-4689-3.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]