Ebu Davudov Sunen
Sunen Ebu Davud (Arapski سُنن أبو داوود) je jedna od šest najvažnijih hadiskih zbirki, sabrane od Sulejmana ibn Ašat el-Azadi el-Sidžistanija koji je poznatiji kao Ebu Davud.
Broj Hadisa
urediSunen je njegovo najznačajnije djelo. On je, kako i sam kaže, iz pola miliona hadisa koje je zabilježio od poslanika Muhammeda, izabrao 4.800 hadisa i uvrstio ih u ovu svoju zbirku.[1]
Međutim, u stavljanju brojeva pored svakog hadisa koje je izvršio Muhamed Muhjudin u svojoj knjizi, broj hadisa dostiže cifru od 5.274. Razlika u broju hadisa je, vjerovatno, u tome što Ebu Davud nije u prethodnu cifru uračunao 600 mursel-predaja i neke predaje koje se više puta ponavljaju u njegovoj zbirci.[2]
Njegov Sunen se ubraja među šest najpoznatijih hadiskih zbirki, tzv. "El-Kutubu site". U njemu autor, uglavnom, navodi hadise koji tretiraju šeriatsko-pravna pitanja, što nije slučaj sa ostalim hadiskim zbirkama nazvanih "Sunen". Većina hadiskih stručnjaka ovaj Sunen preferiraju u odnosu na druge Sunene i svrstavaju ga odmah nakon Sahiha imama Buharija imama Muslima.[3] Inače, njegov Sunen sadrži 35 cjelina i 1.871 poglavlja. Nakon završetka ove zbirke Ebu Davud je daje čuvenom Ahmedu ibn Hanbelu na jednu vrstu recenzije, koji je, nakon detaljnog analiziranja, izuzetno pohvaljuje i smatra izvanredno vrijednom. Ebu Davud radeći na ovoj zbirci dugo vremena, izdvajajući hadise u njoj iz mnoštva hadisa koje je zabilježio ili zapamtio, primjećuje: Četiri su hadisa čovjeku dovoljna za njegovu vjeru:
- "Djela se vrednuju prema namjerama".
- "Od ljepote Islama jednog čovjeka, spada da se kloni onoga što ga ga se ne tiče".
- "Vjernik neće dostići stepen pravog vjernika sve dok ne bude želio svome bratu ono što želi i sebi."
- "Halal je jasan, i haram je jasan, a između njih stoje sumnjive stvari, ko se kloni sumnjivih stvari, sačuvao je svoj iman".
Karakteristike Sunena
urediBrojne su specifičnosti koje karakteriziraju ovo djelo:
- Imam Ebu Davud uvrštava u ovu svoju zbirku vjerodostojne predaje ili predaje koje su slične njima.
- Ako navede hadis koji ima poprilično slab lanac prenosilaca, on to obavezno naglasi i pojasni.
- On navodi slabu predaju samo onda kada za određeno pitanje ili tematiku ne nađe jaču predaju, obzirom da on i slabu predaju preferira u odnosu na mišljenja ljudi.
- Tekstu hadisa koji tretira fikhska pitanja daleko više obraća pažnju nego senedu (lancu prenosilaca).
- Ni u jednom poglavlju ove svoje zbirke ne spominje mnogo hadisa. Izabire samo one neophodne na temelju kojih se može pronaći argument za dotični šeriatsko-pravni propis.
- Ne ponavlja hadise u istom poglavlju, izuzev ako donosi hadis sa daleko dužim tekstom ili ako taj hadis sadrži bitne promjene u odnosu na već spomenuti.
- Isuviše duge hadise pokušava skratiti, tako što navodi najbitniji dio vezan za argumentiranje nekog šeriatsko-pravnog pitanja.
- Ako nije spomneo prilikom citiranja hadisa neki nedostatak ili slabost koju u sebi sadrži, onda ga, ocjenjujući ga, upotrebljava termin "salih".
- On u svom Sunenu ne navodi mišljenja ashaba i tabiina kojima jača neko šeriatsko-pravno pitanje, već to čini sa hadisima, navodeći i upoređujući i tako jača neki fikhski propis.[4]
Komentari Sunena
urediBrojni su komentari na ovaj Sunen, neki od njih su:
Skraćene verzije Sunena
urediPoznate skraćene verzije ove poznate zbirke su:
- "El-Mudžteba" od hafiza El-Munzirija (umro 1278. god.),
- "El-Muhtesaru" od Muhameda ibn Hasana El-Belhija (XIII st.),
- "Tehzibu Sunen Ebi Davud" od Ibn Kajima El-Dževzije (1373. god.)[6]