Distribuirano računarstvo

U računarskoj nauci se pojam Distribuirano računarstvo koristi za oblast koja proučava distribuirane sisteme. Distribuirani sistem se sastoji od više samostalnih računara koji komuniciraju putem računarske mreže. Računari međusobno djeluju sa namjerom da postignu zajednički cilj. Računarski program koji radi u u distribuiranom sistemu se zove distribuirani program, i distribuirano programiranje je proces pisanja takvih programa.

Distribuirano računarstvo se također odnosi na korištenje distribuiranih sistema za rješavanje računarskih problema. U distribuiranom računarstvu se problem dijeli na više zadataka, pa se svaki dio zadatka rješava na posebnom računaru.

Uvod uredi

Riječ distribuirani (en: distributed) u izrazima, kao što su "distribuirani sistem", "distribuirano programiranje", i "distribuirani algoritam" u originalu se odnose računarske mreže gdje su individualni računari bili fizički distribuirani na određenom geografskom području (Lynch, 1996). U novije vrijeme se koristi u mnogo širem značenju, čak i kada se odnosi na o autonomne računarske procese koji se odvijaju u samom računaru kao jedinci, i koji međusobno djeluje sa drugima razmjenjivanjem poruka (Andrews, 2000), (Dolev, 2000)

Paralelno ili distribuirano računarstvo? uredi

Termini "konkurentno računarstvo", "paralelno računarstvo", i "distribuirano računarstvo" imaju dosta preklapanja, i ne postoji jasna razlika među tim izrazima (Ghosh, 2007), (Keidar, 2008)

Uvod u historiju distribuiranih računarskih sistema uredi

Korištenje konkurentnih procesa koji komuniciraju prenošenjem poruka ima svoje korijene u studijama arhitektura operativnih sistema iz 1960-tih godina (Andrews, 2000). Prvi široko raspostranjeni distribuirani sistemi su bile lokalne mreže, kao što je Ethernet koji je izumljen u 1970-tim (Andrews, 2000).

ARPANET, prethodnik Interneta, je predstavljen u kasnim 1960-tim, i ARPANET e-mail je izumljen u ranim 1970-tim. E-mail je postao najuspješnija aplikacija ARPANET-a (Peter, 2004), i vjerovatno je najraniji primjer distribuirane aplikacije u velikim razmjerama. Dodatno, uz ARPANET i njegovog nasljednika Internet, druge rane svjetske računarske mreže uključuju Usenet i FidoNet iz 1980-tih, i obje su bile korištene za podršku distribuiranim sistemima za diskusiju.

Studij distribuiranog računarstva postaje zasebna grana računarskih nauka u ranim 1980-tim.

Aplikacije uredi

Dva su glavna razloga za korištenje distribuiranih sistema i distribuiranog računarstva. Prvo, sama priroda aplikacija može zahtijevati korištenje komunikacijske mreže koja spaja nekoliko računara. Naprimjer, podaci se proizvode na jednoj fizičkoj lokaciji i potrebni su na drugoj lokaciji.

Drugo, mnogo je slučajeva u kojima je, u principu, moguće korištenje jednog računara, ali je korištenje distribuiranog sistema korisno iz praktičnih razloga. Naprimjer, može biti efikasnije dobiti željeni nivo performansi korištenjem klastera računara, sastavljenog od jeftinijih računara, u poređenju sa računarom visoke klase. Takođe, klaster može biti manje podložan padu cijelog sistema, jer nema samo jednu kritičnu tačku. Takođe, takav klaster je jednostavnije nadograđivati.(Elmasri, Navathe, 2000) Primjeri distribuiranih sistema i aplikacija uključuju:

Najbrže distribuirane mreže uredi

Vanjski linkovi uredi

Historija e-maila na engleskom

Također pogledajte uredi