Dementori

Dementori su bića tame iz serije romana o Harry Potteru britanske spisateljice J. K. Rowling. Hrane se radosnim ljudskim osjećajima , a njihove žrtve tada se prisjećaju svojih najgorih uspomena. Bili su čuvari zatvora Azkaban sve dok ih Lord Voldemort nije pridobio na svoju stranu.

Dementori imaju obličje slično ljudskom. Visoki su oko tri metra, i prekriveni tamni plaštevima s kukuljicom koji otkrivaju samo sive gnjecave i krastave ruke i lice. U filmovima o Harry Potteru dementori su znatno niži i umjesto da lagano kližu oni lete. Dementori nemaju oči (za snalaženje u prostoru služe se ljudskom radošću), a na mjestu gdje bi trebala biti usta nalazi se velika rupa koju koriste za isisavanje duša svojih žrtava u procesu zvanom dementorski poljubac.

Već i sama njihova prisutnost stvara hladnu i mračnu atmosferu. Oni koji su kroz duže razdoblje u blizini dementora često izgube razum što je i glavni razlog Azkabanove strašne reputacije. Također, preduga izloženost dementorima može čarobnjaka lišiti njegovih moći što je vjerovatno razlog zašto ih je Ministarstvo magije koristilo kao azkabanske stražare. Dementori su inteligenti barem toliko da mogu biti pohlepni i poslušni dok god im ta poslušnost osigurava veliku gozbu. Bezjaci ne mogu vidjeti dementore, ali oni na njih utiču kao i na čarobnjake. J. K. Rowling je efekt dementora povezala s depresijom koju je iskusila i sama autorica.

Jedan od načina zaštite od dementora je korištenje teške čarolije Patronus kako bi ih se otjeralo. Čarolijom se priziva patronus, magično obličje dobre volje koje ovisno o sposobnostima čarobnjaka pruža različitu razinu zaštite. Kad ga prizove čarobnjak iskusan u bacanju te čarolije patronus poprima obličje životinje, odnosno bića koje je na neki način važno pojedincu koji je bacio čaroliju. Patronus manje iskusnih čarobnjaka nema definiran oblik nego izgleda kao neka vrsta izmaglice. Materijalni patronus može trčati za dementorima i prisiliti ih da se povuku. Nematerijalni patronus samo usporava dementore i ne traje dugo. Čokolada je korisna prva pomoć koja ublažava posljedice kontakta s demenorom (ukoliko se ne radi o dementorskom poljupcu - u tom slučaju ništa ne pomaže). Žrtva u slučaju dementorskog poljupca ostaje samo prazna ljuštura koja nije sposobna razmišljati niti se oporaviti. Vjeruje se da je 'život' nakon dementorskog poljupca gori od smrti. Ministarstvo magije ponekad dopušta "poljubac" kao kaznu (jednako smrtnoj kazni u 'bezjačkom' svijetu).

Dementori u seriji Harry Potter

Dementori su se prvi put pojavili u knjizi Harry Potter i zatočenik Azkabana, kada je Sirius Black pobjegao iz Azkabana. Tom su prilikom boravili i u Hogwartsu, te su jednom zamalo poljubili Harryja. Te je godine Harry naučio prizvati patronusa koji je poprimio obličje jelena, odnosno parožaka (animagus njegovog oca Jamesa Pottera), te je bio iznimno snažan. Također, Harryjev bauk poprima obličje dementora.

Kada se dementor približi Harryju, on se onesvjesti i čuje glas svoje majke - Lily Potter kako je ubija Voldemort. Albus Dumbledore je objasnio Harryju da to nema veze sa njegovom slabošću, nego sa njegovom prošlosti. Budući da je Harry proživio grozne trenutke u životu (smrt roditelja), njegova su sjećanja toliko jaka da se onesvjesti.

U petoj knjizi Harry Potter i Red feniksa, Harry se ponovo susreče sa dementorima, i to u Kalininom prilazu gdje dva dementora napadaju njega i njegovog bratića, Dudleyja Dursleya (koji ih ne može vidjeti jer je bezjak). Harry je tom prilikom bio primoran koristiti se magijom, što je bio i cilj Dolores Umbridge, koja je i poslala dementore. Harry je poslije toga dobio poziv na čarosud zbog neovlaštene upotrebe magije, te mu je prijetilo izbacivanje iz škole, ali je na sreću dokazao svoju nevinost.