Wikipedia

Taoizam

(Preusmjereno sa Daoizam)

Taoizam (ili daoizam) je naziv za grupu filozofskih i religijskih učenja koja se temelje na metafizičkom tumačenju kineskog znaka Tao, koji se najčešće prevodi kao put. Postoji razlika između taoizma kao filozofije i taoizma kao religije. Taoizam je ostavio neizbrisiv trag na razne oblasti kineske kulture, a poslije se proširio i po drugim oblastima Istočne Azije.

Yin yang simbol taoizma

Jedan od utemeljitelja taoizma je i Lao Tse, koji je živio u 6. vijeku p. n. e. Lao Tse je poučavao da ljudi treba da žive u harmoniji sa prirodom. On je naglašavao važnost jednostavnog života i održanje ravnoteže sa prirodom, pri čemu se nije slagao sa Konfučijevim uvjerenjem da su u jednom društvu najvažniji snažna porodica i država. On nije vjerovao u zakone i poučavao je da je najbolji način života ne preduzimati nikakve snažne, protivprirodne akcije. Temeljno djelo taoizma je Tao Te Chinga, koja se često prevodi kao Knjiga Puta i Vrline.

Središnji pojam taoizma je Tao (ili Dao). Tao je općenito definisan kao izvor svega i krajnji princip u osnovi stvarnosti.[1] Od njega potiču nebo i zemlja, kao dva pola. Muški princip Jang (duh, dobro, ljubav, svjetlo) i ženski princip Jin (tvar, zlo, mržnja, tmina), koji zajedno održavaju sklad svijeta u neprestanom mijenjanju. Taoisti Tao tumače kao princip kontinuiteta u vječno mijenjajućem univerzumu.

Taoizam uči o različitim disciplinama za postizanje savršenstva kroz samokultivaciju. Ovo se može postići upotrebom taoističkih tehnika i spajanjem sa neplaniranim ritmovima svega, koji se nazivaju "put" ili "Tao".[1][2] Taoistička etika se razlikuje u zavisnosti od određene škole, ali općenito teži da naglašava wu wei (djelovanje bez namjere), prirodnost, jednostavnost, spontanost i tri blaga: 慈, saosjećanje, 儉, štedljivost i 不敢爲天下先, poniznost.

Koreni taoizma sežu najmanje do 4. vijeka p. n. e.. Rani taoizam je svoje kosmološke pojmove crpio iz škole Yinyang (prirodnjaka) i bio je pod dubokim uticajem jednog od najstarijih tekstova kineske kulture, Knjiga promjene (I Ching), koji izlaže filozofski sistem o tome kako održati ljudsko ponašanje u skladu sa naizmeničnim ciklusima priroda. Legalista Shen Buhai (oko 400. – oko 337. p.n.e.) je također mogao imati veliki uticaj, izlažući realpolitiku wu weia, ili kvalifikovanu neaktivnost.[3][4][5]

Taoizam kao religija se pojavljuje dosta kasnije, u 2. vijeku n.e.. Taoizam je jedna od velikih religioznih tradicija nastalih u Kini. Za razliku od velikih zapadnjačkih religija, taoizam nema jednog Boga ni proroka osnivača. Jedno od glavnih vjerovanja taoizma je da svaka osoba treba da slijedi sopstveni Tao ili Put. Univerzalan, a ipak veoma lične prirode, taoizam je imao značajnog utjecaja na duhovni život mnogih kultura, kako u Aziji, tako i širom svijeta.

Taoizam je imao dubok uticaj na kinesku kulturu tokom vijekova, a taoisti (道士; dàoshi, "gospodari Taoa"), titula koja se tradicionalno pripisuje samo sveštenstvu, a ne i njihovim laicima, obično vode računa da istaknu razliku između njihove ritualne tradicije i prakse kineske narodne religije i netaoističkih narodnih ritualnih redova, koji se često pogrešno identificiraju kao oni koji se odnose na taoizam. Kineska alhemija (posebno neidan), kineska astrologija, Zen budizam, nekoliko borilačkih veština uključujući Kung fu, tradicionalnu kinesku medicinu, Feng šui i mnogi stilovi Chi Kunga bili su isprepleteni sa taoizmom kroz historiju.

Danas je taoistička religija jedna od pet vjerskih doktrina koje je službeno priznala Narodna Republika Kina (NRK), uključujući i svoje posebne administrativne regije (SAR) Hong Kong i Makao.[6] To je također glavna religija na Tajvanu[7] i ima značajan broj sljedbenika u brojnim drugim društvima širom istočne i jugoistočne Azije, posebno u Maleziji, Singapuru i Vijetnamu.

Doktrine

uredi

Etika

uredi

Taoizam teži da naglašava različite teme Tao Te Chinga i Zhuangzia, kao što su prirodnost, spontanost, jednostavnost, odvojenost od želja, i najvažnije od svega wu wei.[8] Koncepti tih ključnih tekstova ne mogu se izjednačiti s taoizmom u cjelini.[52][9]

Tao i De

uredi

Tao (道; dào) doslovno znači "put", ali se može tumačiti i kao kanal, staza, doktrina ili linija.[10] U taoizmu, to je "Jedno, koje je prirodno, spontano, vječno, bezimeno i neopisivo. To je istovremeno početak svih stvari i način na koji sve stvari idu svojim tokom."[11] To je bilo različito. označen kao "tok univerzuma", "konceptualno neophodna ontološka osnova",[12] ili demonstracija prirode.[13] Tao je također nešto što pojedinci mogu pronaći imanentno u sebi.[14]

Aktivni izraz Taoa naziva se De (德; dé; također se piše — Te ili Teh; često se prevodi sa Vrlina ili Moć),[15] u smislu da De proizlazi iz toga što pojedinac živi i kultiviše Tao.[16]

Wu-wei

uredi

Višeznačni termin wu-wei (無爲; wúwéi) predstavlja vodeći etički koncept u taoizmu.[17] Wei se odnosi na bilo koju namjernu ili namjernu radnju, dok wu nosi značenje "nema..." ili "nedostaje, bez". Uobičajeni prijevodi su nedjelovanje, djelovanje bez napora ili djelovanje bez namjere.[17] Značenje se ponekad naglašava upotrebom paradoksalnog izraza "wei wu wei": akcija bez akcije.[18]

U drevnim taoističkim tekstovima, wu-wei je povezan s vodom kroz njenu popuštajuću prirodu.[19] Taoistička filozofija, u skladu sa Knjigom promjene (I Ching), predlaže da univerzum radi skladno u skladu sa svojim vlastitim načinima. Kada neko ispoljava svoju volju protiv svijeta na način koji nije u ritmu ciklusa promjena, on može poremetiti taj sklad i neželjene posljedice vjerojatnije rezultirati nego voljnim ishodom. Taoizam ne identifikuje nečiju volju kao osnovni problem. Umjesto toga, on tvrdi da svoju volju treba uskladiti sa prirodnim univerzumom.[20] Tako se mogu izbjeći potencijalno štetne smetnje i na taj način se ciljevi mogu postići bez napora.[21] "Po wu-wei-u, mudrac nastoji da dođe u harmoniju sa velikim Taoom, što se i postiže nedjelovanjem."[22]

Ziran

uredi

Tri blaga

uredi

Kozmologija

uredi

Teologija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ a b Elizabeth Pollard; Clifford Rosenberg; Robert Tignor (16. 12. 2014). Worlds Together, Worlds Apart: A History of the World - From the Beginnings of Humankind to the Present. W.W. Norton. str. 164. ISBN 978-0-393-91847-2.
  2. ^ Woodhead, Partridge, & Kawanmi, Linda, Christopher, & Hiroko (2016). Religions in the Modern World. New York: Routledge. str. 146. ISBN 978-0-415-85880-9.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  3. ^ Creel, Herrlee Glessner (1982) [1970]. What Is Taoism?: And Other Studies in Chinese Cultural History, str. 48, 62–63. University of Chicago Press. ISBN 9780226120478.
  4. ^ Bishop, Donald H., ed. (1995). Chinese Thought: An Introduction, str. 92. Motilal Banarsidass. ISBN 9788120811393. Retrieved 21 August 2017.
  5. ^ Ching, Julia; Guisso, R. W. L., eds. (1991). Sages and Filial Sons: Mythology and Archaeology in Ancient China, str. 75. Chinese University Press. ISBN 978-962-201-469-5.
  6. ^ "Religion in China". Council on Foreign Relations. 11. 10. 2018.
  7. ^ "Taiwan 2017 International Religious Freedom Report". American Institute on Taiwan. US Federal Government. 29. 5. 2018. Arhivirano s originala, 18. 6. 2020. Pristupljeno 17. 6. 2020.
  8. ^ Chan, Wing-tsit (1963). A Source Book in Chinese Philosophy. Princeton. ISBN 0-691-01964-9
  9. ^ Kirkland, Russell (2004). Taoism: The Enduring Tradition, str. 3. London and New York: Routledge. ISBN 978-0-415-26321-4
  10. ^ DeFrancis, John, ed. (1996). ABC (Alphabetically Based Computerized) Chinese-English Dictionary, str. 113. University of Hawaii Press. ISBN 0-8248-1744-3.
  11. ^ Chan, Wing-tsit (1963). A Source Book in Chinese Philosophy. str. 136. Princeton. ISBN 0-691-01964-9.
  12. ^ Kohn, Livia, ed. (2000). Taoism Handbook, str. 20. Leiden: Brill. ISBN 978-9004112087
  13. ^ Martinson, Paul Varo (1987). A theology of world religions: Interpreting God, self, and world in Semitic, Indian, and Chinese thought, str 168-169. Augsburg Publishing House. ISBN 0-8066-2253-9.
  14. ^ LaFargue, Michael (1994). Tao and Method: A Reasoned Approach to the Tao Te Ching, str 283. SUNY Press. ISBN 0-7914-1601-1.
  15. ^ Sharot, Stephen (2001). A Comparative Sociology of World Religions: virtuosos, priests, and popular religion, str. 77-78, 88. New York: NYU Press. ISBN 0-8147-9805-5.
  16. ^ Maspero, Henri (1981). Taoism and Chinese Religion, str. 32. Translated by Kierman, Frank A. Jr. University of Massachusetts Press. ISBN 0-87023-308-4.
  17. ^ a b Van Voorst, Robert E. (2005). Anthology of World Scriptures, str. 170. Thomson Wadsworth. ISBN 978-0-534-52099-1.
  18. ^ Kirkland, Russell (2004). Taoism: The Enduring Tradition, str. 60. London and New York: Routledge. ISBN 978-0-415-26321-4.
  19. ^ Oldmeadow, Harry (2007). Light from the East: Eastern Wisdom for the Modern West, str. 109. Indiana: World Wisdom. ISBN 978-1-933316-22-2.
  20. ^ Fasching, Darrell J.; deChant, Dell (2001). Comparative Religious Ethics: a narrative approach, str. 35. Blackwell Publishing. ISBN 0-631-20125-4.
  21. ^ Chan, Wing-tsit (1963). A Source Book in Chinese Philosophy, str. 137. Princeton. ISBN 0-691-01964-9.
  22. ^ Living in the Tao: The Effortless Path of Self-Discovery, Mantak Chia
 
Commons logo
Commons ima datoteke na temu: Taoizam
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Taoizam&oldid=3486962"