Cezura (latinski: caesura, rez, usjek) je metrička pauza, odnoso stalna granica polustihova i članaka u stihu. Cezura je u antičkom stihu, za razliku od dijereze, mogla sjeći i metričke stope. U novoštokavskim jezicima je cezura uvijek stalna granica polustihova. U metričkoj notaciji cezura se označava dvostrukom okomitom crtom (||). U novoštokavskoj silabičkoj narodnoj poeziji je mjesto cezure strogo određeno (npr. u junačkom nesimetričnom desetercu nakon četvrtog sloga: Što se b‘jeli || u gori zelenoj?)[1][2][3][4]

Reference

uredi
  1. ^ Roman Jakobson: Über den Versbau der serbokroatischen Volksepen“, 1933
  2. ^ Kiril Taranovski:“O ulozi cezure u sh stihu“. Zbornik u čast Stjepana Ivšića, Zg. 1963.
  3. ^ Ivan Slamnig: „Srpski i Hrvatski silabičko-tonski stih XIX vijeka“
  4. ^ Sead Porobić: "Ispitivanje razvoja versifikacije u poeziji Bosne i Hercegovine", 2010