Cassini-Huygens

*Cassini–Huygens*
	Umjetnički prikaz letjelice Cassini
Organizacija	NASA/ESA/ASI
Misija Tip	Prelet, orbiter i mehko spuštanje
Preletio pored	Jupitera, Venere, Zemlje, saturnovih satelita
Satelit	Saturna

Letjelica Cassini je lansirana 15. oktobra 1997. sa Zemlje na putovanje do Saturna^[1] i njegovih satelita dugo sedam godina. Na sebi nosi ESA-inu sondu Huygens koja se spustila na Titan (mjesec) i poslala mnoštvo podataka.

Letjelica

Slika tla Titana

Cassini je vrlo teška letjelica. Ima masu od čak 5774 kg. Jedine letjelice teže od nje bile su Phobos 1 i Phobos 2. Više od 50% mase letjelice otpada na gorivo. Dimenzije su letjelice: 6,7 m (visina) x 4 m (širina). Cassini i Huygens gotovo su neaktivni na putu do Saturna. Izvode samo provjere sistema i cijele letjelice.

Huygens

Uvod

Huygens je ESA-ina sonda koja je 1. jula 2004.^[2] na orbiteru Cassini stigla do Saturna, pa je kasnije otpuštena u Titanovu atmosferu. Huygens je mapirao površinu Titana pri spuštanju i poslao nekoliko slika tla. Ime je dobio po holandskom astronomu Christiaanu Huygensu koji je otkrio taj Saturnov satelit.

Letjelica

Sonda Huygens pričvršćena je na letjelicu Cassini i napravila ju je ESA. Svakih šest mjeseci na putu do Saturna događale su se provjere sonde i sistema. Na sam Božić 2004. godine, Huygens se odvojio od Cassinija i krenuo na svoj 21-dnevni put prema Titanu. Pri ulasku u atmosferu, temperatura je bila oko 2000 stepeni celzijusa, što je Huygensov toplotni štit dobro izdržao. Brzina se zbog trenja smanjila s 21 000 km/h na 1800 km/h. Na visini od 180 km, otvorio se veliki padobran prečnika 8,3 metra. Na visini od 120 km, otvorio se jedan manji padobran koji je dodatno usporio Huygensa. Na visini od 60 km, uključuje se plinski hromatograf i maseni spektrometar i instrumenti za ispitivanje atmosfere i dvije kamere. Huygens je konstruisan za 2,5 sata rada i najmanje tri minute rada na površini. Brzina pri udaru u tlo Titana iznosila je 5 m/s. Sa sondom Huygens, koja je signale odašiljala puno duže nego što je bilo predviđeno, je sve bilo u redu. Naime, sonda je slala podatke i nakon što je Cassini zašao za horizont Titana, a podaci koje je letjelica poslala "osluškivat" će se sa Zemlje.

Instrumenti

Na Huygensu je smješteno 6 instrumenata.

Plinski hromatograf i maseni spektrometar analizirati će Titanovu atmosferu, dok je Huygensov instrument za atmosferski sastav zadužen za mjerenje fizičkih i električnih svojstava atmosfere.

Cassini

Slika Saturna

Uvod

Cassini je NASA-ina letjelica poslana 1997. godine u istraživanje Saturna, njegovih prstenova i satelita. Ime je dobila po francuskom astronomu Giovanniju Domenicu Cassiniju. Letjelica je do cilja stigla 1. jula 2004.

Letjelica

Letjelica Cassini je nakon dolaska do Saturna nastavila letjeti oko njegovih prirodnih satelita i još će nekoliko puta proletjeti pokraj Titana. Cassini sa Zemljom razgovara putem triju antena. Podacima treba od 68 do 84 minute da stignu do Zemlje. Za razliku od drugih letjelica koje koriste solarne ćelije, Cassini kao izvor energije koristi radio-izotopni termoelektrični generator koji pretvara toplotu u električnu energiju. Tri su generatora na Cassiniju ukupne snage 700 Watta.

Letjelica ima dva glavna motora i čak šesnaest manjih koji izvode precizne promjene smjera.

Da bi stigao do Saturna, morao je koristiti "gravitacijsku praćku" Venere (2 puta), Zemlje i Jupitera. Računar na Cassiniju je složen. On može u slučaju prekida veze sa Zemljom čak četiri sedmice samostalno održavati letjelicu, a računar može preživjeti i izbijanja Sunčevih baklji.

Instrumenti

Na Cassiniju je smješteno 12 instrumenata.

Sistem za radijsko naučno istraživanje proučavat će atmosferu, prstenove i gravitacijsko polje Saturna i njegovih satelita.
Naučni podsistem za fotografsku dijagnostiku će slikati u vidljivom, ultraljubičastom i infracrvenom dijelu spektra.
Cassinijev radar će kartografisati Titanovu površinu.
Ionski i neutralni maseni spektrometar istražuje neutralne i nabijene čestice.
Kartografski spektrometar vidljivog i infracrvenog dijela spektra određuje hemijski sastav atmosfere, prstenova i satelita.
Analizator kosmičke prašine proučava led i prašinu u blizini Saturna.
Naučni sistem za radio- i plazmatske talase istražuje talase plazme.
Cassinijev plazmatski spektrometar istražuje plazmu unutar Saturnovog magnetskog polja.
Spektrograf za slikovnu dijagnostiku u ultraljubičastom dijelu spektra mjeri ultraljubičastu energiju.
Instrument za magnetosfernu fotografsku dijagnostiku snima Saturnovo magnetsko polje.
Magnetometar sa dvjema tehnikama proučava Saturnovo magnetno polje, prstenove, te Saturnove mjesece.

Obilazak

Odabrani podaci (uređeno po veličini, ali nije u razmjeri)

Titan	Zemljin Mjesec	Rhea	Iapetus	Dione	Tethys	Enceladus Plumes

Mimas	Hyperion	Phoebe	Janus	Epimetheus	Prometheus	Pandora

Helene	Atlas	Telesto	Methone