Carigradski mir (1736)
Carigradski sporazum bio je ugovor između Osmanskog Carstva i Afšaridskog Irana potpisan 24. septembra 1736, čime je okončan Osmansko-Perzijski rat (1730-1735).
| Potpisan | 24. septembar 1736. |
|---|---|
| Aktivan od | 24. septembar 1736. |
| Potpisnici |
Pozadina
urediAhmet-pašin sporazum (1732) između dvije zemlje proglašen je nezadovoljavajućim u obje zemlje. Osmanlijski sultan Mahmut I nije odobrio napuštanje Tabriza, Nader-šah Afšar, budući iranski šah svrgnuo je Tahmaspa II s prijestolja jer je prihvatio osmanlijsku kontrolu nad Kavkazom.[1]
Rat
urediUbrzo nakon Ahmet-pašinog sporazuma, Nader je objavio rat i napao Irak i Kavkaz. U Iraku, nakon nekoliko početnih pobjeda, kao što je zauzimanje Kirkuka, bio je odbijen. Međutim, na Kavkazu je bio uspješniji, gdje je za manje od dvije godine primorao Osmanlije da napuste Tbilisi i Jerevan. U međuvremenu, Ruska Imperija spremala se da napadne Otomansko Carstvo na Krimu i Ukrajini. Tako je Visoka Porta bila primorana da potpiše mirovni ugovor.[2]
Uslovi sporazuma
urediPočetni razgovori između Ali-paše (osmanlijska strana) i Mirze Muhameda (perzijska strana) u Iranu o teritorijalnim promjenama nisu predstavljali veliki problem. Ali, nadmetanje između dvije islamske sekte rezultiralo je žestokim raspravama na narednim sesijama u Carigradu. Konačni uslovi sporazuma su bili:
Posljedice
urediSporazumom Ahmet-paše Perzija je dobila zapadni Iran, a Carigradskim ugovorom Perzija je dodatno dobila Kavkaz. Ali, Nader Šah je imao druge planove. Također je planirao aneksiju Iraka i moguće istočne Anadolije. Zbog toga je obnovio rat 1743. Ali ovoga puta nije bio uspješan.
Reference
uredi- ^ Prof. Yaşar Yüce-Prof. Ali Sevim: Türkiye tarihi Cilt IV, AKDTYKTTK Yayınları, İstanbul, 1991, p 4-8
- ^ Nicolae Jorga: Geschichte des Osmanischen Reiches IV, (trans by Nilüfer Epçeli),İstanbul 2009, ISBN 975-6480-21-1 p.345
- ^ "İstanbul Antlaşması (1736) - Teknoloji Tasarim Ve icatlar". Arhivirano s originala, 6. 3. 2012. Pristupljeno 20. 6. 2015.