Bluetooth
Bluetooth je način spajanja na osobne bežične mreže.[1]
Preko Bluetootha je moguće razmjeniti informacije između uređaja kao što su mobilni telefoni, laptopi, računari, printeri, digitalni fotoaparati i tako dalje. Bluetooth radi na principu radio tehnike, i namijenjen je za nisku potrošnju el. energije, te se zbog toga često koristi u manjim uređajima kao što su mobiteli. Frekvencija putem koje se odvija bežična komunikacija je 2,45 GHz, a da bi se izbjegle smetnje na istoj frekcenciji Bluetooth protokol dijeli pojas frekvencije na 79 kanala (svaki 1 MHz širok) i mijenja iste 1600 puta u sekundi.
Verzije 1.1 i 1.2 Bluetootha su dostizali brzine do 723,1 kbit/s, dok se sa najnovijom 2.0 verzijom sa Bluetooth Enached Data Rate (EDR) tehnikom dosežu brzine do 2,1 Mbit/s. Tehnologija je veoma obećavajuća što pokazuje sve veći postotak uređaja koji iskorištavaju Bluetooth za razmjenu podataka.
Bluetooth je dobio naziv po Haraldu Plavozubom (eng. Harold Bluetooth) koji je bio poznat po svojim mogućnostima diplomatskih pregovora, gdje često uspjevao da napravi razumijevanje i komunikaciju između više strana. Zbog toga je izabrano njegovo ime da simbolizira protokol i njegov cilj koji je zapravo da se uspostavi zajednički WPAN komunikacioni standard.
Reference
uredi- ^ "Bluetooth". Quuppa (jezik: engleski). Pristupljeno 2024-08-10.
Vanjski linkovi
uredi