Bitka na Krbavskom polju

Bitka na Krbavskom polju
Bitka na Krbavskom polju
Osmanlijski ratovi u Evropi
	Akindžije u bitki
Datum	9. septembar 1493.
Lokacija	Krbava, dio Like, Hrvatska
Ishod	Pobjeda Osmanlija
Sukobljene strane
Osmanlijsko Carstvo	Hrvatsko-ugarsko kraljevstvo
Komandanti
Hadum Jakub-paša, bosanski sandžak-beg	Emerik Derenčin, hrvatski ban
Žrtve
nepoznat broj	7.000-10.000

Bitka na Krbavskom polju vođena je 9. septembra 1493. između hrvatskih snaga i osmanlijske vojske na području Krbavskog polja kod Udbine u istočnom dijelu Like. Hrvatske snage je predvodio Emerik (Mirko) Derenčin, hrvatski ban, a Osmanlije Hadum Jakub-paša, bosanski sandžak-beg. Bitka je završila pobjedom Osmanlija, a u poraženoj hrvatskoj feudalnoj vojsci dio je ubijen u samoj bitki, dio zarobljen, dio se utopio u rijeci Krbavi, a tek manji broj se uspio spasiti.

Nakon pada Bosanskog Kraljevstva 1463. godine, pojačani su iznenadni pljačkaški pohodi Osmanlija na hrvatske zemlje, pa i dalje na slovenske teritorije. Ponekad su se tim prodorima, kojih je bilo po nekoliko svake godine, suprotstavile hrvatske odbrambene jedinice, i to u njihovom povratku, kada su, zbog tereta plijena i roblja, Osmanlije bili znatno sporiji. U manje poznatoj bitki u klancu Vrpile, nedaleko Krbavskog polja, hrvatska bansko-feudalna vojska je 1491. godine porazila oko 10.000 akindžija, otela im plijen i oslobodila zarobljenike. Nakon toga dvije godine nije više bilo iznenadnih pljačkaških provala.

Tek u ljeto 1493. Hadum Jakub-paša je sa oko 8.000 ljudi krenuo iz Bosne u pohod prema sjeverozapadu. Stigavši sve do Celja i Ptuja, prikupio je velik plijen, s kojim se vraćao preko Modruša ka Udbini. Na tom putu dočekala ga je hrvatska vojska pod vodstvom bana Mirka Derenčina, koji je u zamjernu za slobodan put tražio da Jakub-paša oslobodi sve kršćanske zarobljenike i preda sav plijen. Do dogovora nije došlo, te su se obje vojske počele pripremati za okršaj. Ban Derenčin je, uvjeren u snagu svojih boraca, nametnuo bitku na otvorenom polju. Taktičkim manevrima Jakub-paša je uspio opkoliti Hrvate i postići premoć. Od hrvatskih zapovjednika tom su prilikom poginuli ili zarobljeni ban Derenčin, knezovi Ivan Frankopan Cetinski, Nikola Frankopan Tržački, Petar II Zrinski, Karlo Gusić, knez krbavski, te Juraj Vlatković, ban jajački, dok se Bernardin Frankopan Modruški uspio spasiti bjekstvom.

Krbavska bitka je značila "pravi rasap Kraljevstva hrvatskog", prijelomnu tačku u historiji Hrvatske i otvaranje kapije prodora Osmanlija prema srednjoj Evropi. Ona je bila posljednji pokušaj hrvatskog plemstva da se samostalno, bez pomoći ugarskog ili nekog drugog inostranog vladara odupre Turcima. Hrvatsko je plemstvo poslije te bitke postalo isuviše slabo i osiromašeno da bi bilo sposobno pružiti jači i kontinuirani otpor osvajačima s istoka. Uz gubitak velikog broja ljudi, bitka je značila i početak demografskog osiromašenja velikog dijela Hrvatske, odnosno raseljavanja Hrvata, a naseljavanja stanovništva drugih nacionalnosti. Ona je označila i propadanje cjelovitosti hrvatskih zemalja, jer nakon nje Hrvatska više nije bila geografski i teritorijalno skladna i povezana, kao što je to bila u 14. i 15. vijeku. To stalno nastojanje da se što čvršće povežu sjever i jug Hrvatske, s Krbavskom je bitkom ili propalo ili bilo krajnje teško provesti, za vijekove unaprijed.

Bitka na Krbavskom polju bila je na neki način uvod u Mohačku bitku i veliki poraz Hrvatsko-ugarskog Kraljevstva, te definitivni prodor Osmanlijskog Carstva u srednju Evropu.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Literatura

Anđelko Mijatović, Bitka na Krbavskom polju 1493. godine, Zagreb : Školska knjiga , 2005
Vjekoslav Klaić, Povijest Hrvata, Zagreb 1982