Bitka kod Maratona

Bitka kod Maratona (starogrčki: Μάχη τοῦ Μαραθῶνος) se dogodila 490. godine p.n.e. tokom Prve Perzijske invazije na Grčku. Vođena je između Atine kojoj je pomagala Plateja i perzijskih snaga kojima su komandovali Datis i Artafern. Bitka je bila kulminacija pokušaja Darija I da zauzme Grčku, ali je grčka vojska odlučno porazila brojne perzijske vojnike označivši prekretnicu u Grčko-perzijskim ratovima.

Grafički prikaz bitke kod Maratona

Prva perzijska invazija bila je odgovor na atinsku uključenost u Jonski ustanak, kada su Atina i Eretrija poslale snage da podrže Jonske gradove u pokušaju svrgavanja perzijske vladavine. Atinjani i Eretrijci su uspjeli zauzeti i spaliti grad Sard, ali su bili prisiljeni da se povuku uz velike gubitke. Kao odgovor na ovaj prepad, Darije I se zakleo da će spaliti Atinu i Eretriju. Prema Herodotu, Darije je donio luk i ispucao strelicu prema nebu govoreći: "Zeuse, možda će mi biti dopušteno da se osvetim Atinjanima!" Herodot dalje piše da je Darije I naredio jednom od svojih sluga da svaki dan triput prije večere kaže "Gospodaru, sjeti se Atinjana".

Tokom bitke Sparta i Atina su bile dvije najveće grad-države u Grčkoj. Rušenjem Jonskog ustanka nakon perzijske pobjede u bici kod Lade 494. godine p.n.e., Darije I je započeo planove za potčinjavanje Grčke. Poslavši mornaricu kojom su komandovali Datis i Artafen 490. godine p.n.e., pokorio je Kiklade i izvršio kaznene napade na Atinu i Eretriju. Iskrcavši se sredinom ljeta na Eubeju, Perzijanci su pokrenuli opsadu i zauzimanje Eretrije. Atinjani, kojima su se pridružile male snage iz Plateje, uputili su se ka Maratonu i uspjeli da blokiraju dva izlaza sa Maratonske ravnice. Atinjani su Spartancima poslali poruku tražeći podršku, ali su Spartanci bili uključeni u vjerski festival pa nisu mogli stići u pomoć Atinjanima.

Atinjani i njihovi saveznici su na močvarnom i planinskom terenu spriječili perzijsku konjicu da se pridruži perzijskoj pješadiji. Atinski general Miltijad je naredio napad na perzijsku vojsku sa boka primamljujući najbolje perzijske borce u centar. Nakon ubistva velikog broja vojnika, perzijska vojska je počela panično bježati prema svojim brodovima. Poraz na Maratonu je označio kraj Prve Perzijske invazije na Grčku jer su se perzijske snage povukle u Aziju. Darije I je počeo podizati ogromnu novu vojsku sa kojom je mislio potpuno potčiniti Grčku, ali su se njegovi egipatski podanici pobunili 486. godine p.n.e. čime su odgodili grčku ekspediciju. Nakon smrti Darija I, njegov sin Kserks I je započeo pripreme za Drugu Perzijsku invaziju na Grčku koja je započela 480. godine p.n.e.

Bitka kod Maratona je bila prekretnica Grčko-perzijskih ratova jer je pokazala da Grci mogu pobijediti u bitkama bez Spartanaca. U slijedećih dvjesta godina došlo je do uspona klasične grčke civilizacije koja je imala veliki utjecaj u zapadnom društvu, pa se bitka kod Maratona često doživljava kao ključni trenutak u mediteranskoj i europskoj historiji.