Bjelobog

Bjelobog je zapadnoslavensko božanstvo. Bjelobog je sin Roda, Boga Tvorca, Stvoritelja. On je bog svjetlosti, dobrote i pravednosti. Kao i mnogi drugi slavenski bogovi imao je nekoliko imena: Bjelbog ili Belun. Bjeloboga su naročito poštivali na današnjoj teritoriji Bjelorusije. Popularnost božanstva Bjeloboga potvrđena je mnogobrojnim spominjanjem u srednjevjekovnim hronikama. Tako je njemački svećanik, kršćanski misionar i jedan od najboljih hroničara 12. vijeka, Helmold von Bosau u Slavenskoj hronici (latinski: Chronica Slavorum), prilikom posjete slavenskim državama u 12. vijeku, napisao da Slaveni ne započinju nikakve ozbiljne poslove bez prinošenja žrtvi Bjelobogu. Postojanje vjere u Bjeloboga potvrđeno je toponimima koji su sa njim povezani i koji su sačuvani do današnjih dana kod raznih slavenskih naroda. Tako naprimjer: U Saksoniji planina Bieleboh, u Poljskoj mjesta Bjalobže i Bjalobožnica, u Češkoj Bělbožice, u ukrajinskoj Galiciji Belbožnica, u blizini Moskve postojalo je svetilište Belbogi, a u Kostromi Ipatijevski manastir, (Belobožji manastir ruski: Ипатьевский монастырь) koji je u svom nazivu sačuvao ime drevnog boga svjetlosti i toplote.

Bjelobog
Roditelji	Rod
Braća	Černobog
Mitologija	Slavenska mitologija
Ostala imena	Bjelbog, Belun

Mitologija i legende

Bjelobog je sposoban ukloniti tamu i u ljudima rađati dobre misli i djela. I kao njegov brat, Černobog, on može primijeniti svijet živih, Jav, po svojim željama. Ujedno njegove sposobnosti su tu najjače. Bjelobog (Bjelbog, Belun) - je ovaploćenje svjetlosti, bog dobrote, sreće, bogatstva, ovaploćenje dnevnog i proljetnog neba. Svetilišta su se nalazila na brežuljcima koji su okrenuti prema suncu sa mnogobrojnim zlatnim i srebrenim ukrasima, koji su čak i noću osvjetljavali hram. Po predanjima glavni slavenski hram nalazio se na ostrvu Rügenu (na sjeveru današnje Njemačke) na rtu Arkona. Tu su se primorski slaveni klanjali njemu i Svjatovitu.

"Na Bijeloj Rusiji ne bez dobrih ljudi",... govorili su drevni Rusi, imenujući bijelim i domovinu, i cara, i vjeru. A bijela svjetlost je oduvijek predstavljala zemlju i nebesa, čitav ogroman svemir. Naročito su ga poštovali u Bjelorusiji. Vjerovali su ako se čovjek izgubi u šumi, kući će ga obavezno dovesti sjedobradi starac koji podsjeća na maga. U sretnim trenucima Bjelorusi su govorirli: "postao sam prijatelj sa Belunom", ili "Tamno je u šumi bez Beluna".

S dolaskom jeseni, mladići i djevojke sabravši jesenji urod, sastajali su se i pjevali:

" Iako svijetli na nebu luna,

Oh ,tamno je u šumi bez Beluna".

Smatrali su ga još davaocem bogatstva i bogatih usjeva. Za vrijeme žetve Belun dolazi na njivu i pomaže žeteocima u njihovom poslu. U epovima su opisivani susreti sa starcem s bijelom bradom, torbom na leđima, dugim štapom u rukama, koji moli siromašne ljude da mu počešu nos. Ako mu siromah počeše nos, nagrađuje ga zlatom iz svoje torbe i potom iščezava, kao da ga nikad nije ni bilo. Kao čuvar svega dobrog i pravednog, Belbog je vršio pravosuđe nad ljudima, otkrivajući koji je nevin, a koji je kriv; Nevinim se smatrao onaj koji je prošao nekoliko koraka s vrućim željezom u rukama i koji je ostao nepovrijeđen.

Ljetopisac Helmold von Bosau je pisao, kako su Slaveni u srednjevjekovnoj Slaviji, za vrijeme svadbi i drugih svečanosti, pili hmeljni med i kleli se Belbogom i Černobogom. Drveni izrezbareni kip, s likovima ljudi i životinja, s runskim natpisom na jeziku pomorskih Slavena, "Carni bu" (Crni bog), dugo je vremena stajao u njemačkom gradu Hamburgu. Černoboga su smatrali zlim. U Ukrajini je postojala kletva: "Ubio te Crni bog!"

Veoma je intersantna legenda o dva boga, koja se sačuvala u zemlji Donskih kozaka. Kozaci su smatrali da su Beljak (Belobog) i Černjak (Černobog)- braća blizanci, koji vječno prate čovjeka i zapisuju njegova djela u posebne knjige. Dobre "registrira" Bjelobog, zle, njegov brat. Nemoguće je išta saktiti od njihovih pažljivih i budnih pogleda. Ali ako se čovjek pokaje, to se zapis o lošem djelu briše, iako ne iščezava zauvijek - zapis čita Bog poslije smrti čovjeka. U smrtnom času braća postaju vidljiva i tada Bjelobog govori umirućem :" Ne radi ništa, sin će završiti tvoje poslove", a Černobog uvijek mračno dodaje: " I on neće sve do kraja završiti". Blizanci provode dušu sa Ovog svijeta do Suda, a zatim se vraćaju na zemlju kako bi vodili sljedećeg novorođenog do kraja njegovog života.

Pojedini istraživači Beloboga smatraju simbolom arijske vjere, a Černoboga - Šivu Rušiteljem. Drugi smatraju da je Belobog bio odjeven u bijelu haljinu, sa crnim zakrpama, a Černobog - sav u crnom, no sa bijelim zakrpama na odjeći. Upravo tako izgleda istočni simbol Jin i Jang, dvije snage koje smjenjuju jedna drugu i kreću se svijetom u vječnom krugu crno-bijelo.

Braću, Bjeloboga i Černoboga, koji slijede čovjeka i zapisuju u Knjigu Sudbine sva njegova djela, dobra i loša, kasnije su zamijenili Anđeo čuvar koji stoji na desnom ramenu čovjeka i Đavo, koji stoji na lijevom.

Sfere uticaja

Bjelobog je pokrovitelj Java - svijeta živih, u kom on daruje sreću i svjetlost nesretnima. Uticaj Bjeloboga je rasprostranjen na cijeli Jav i ne postoje granice njegove vlasti u tom svijetu.

Ostale zanimljivosti

• Disanje Bjeloboga – topli, južni vjetar;
• Sveto oružje – štap;
• Sveta životinja – domaća mačka;
• Svete ptice – bijeli golub i siva patka;
• Dan Bjeloboga – šesti dan, dobridan (subota);
• Broj Bjeloboga – "b", odatle i opšti simbol Belboga - Točak Kola, šestokraka zvijezda u krugu, pahuljica, simbol bjeline i čistote;
• Rođenje Bjeloboga – to je vrijeme poslije zimskog solsticija, (u noć od 24. na 25. decembar);

Također pogledajte

• Černobog
• Rod i Rožanice
• Jav