Behar (časopis)
Behar je časopis pokrenut 1900. godine namijenjen muslimanskoj porodici sa podnaslovom List za pouku i zabavu. Pokretači Behara su bili Edhem Mulabdić, Safvet-beg Bašagić i Osman Nuri Hadžić. Veletrgovac iz Tešnja Ademaga Mešić je osigurao finansijsku stranu izlaženja lista, te se smatrao i vlasnikom Behara.[2] Behar je svojom pojavom otvorio razdoblje književnih listova u kojima se javlja čitav niz novih književnih imena. Zemaljska vlada je u martu te iste godine izdala dozvolu za izdavanje lista uz napomenu “da list treba isključivati politiku”. Pokretači Behara su svoje ideje temeljili na postojećem upravno-političkom stanju, tražeći u samom muslimanskom elementu uzroke njegove duhovne, moralne, društvene i historijske zaostalosti.[3]
| Behar | |
|---|---|
 Prvi broj lista, 1900. god | |
| Glavni urednik | Safvet-beg Bašagić |
| Učestalost izdavanja | 15 dana |
| Izdavač | Ademaga Mešić |
| Godina osnivanja | 1900. |
| Prvo izdanje | 1900. |
| Zemlja | Austro-ugarska |
| Jezik | bosanski, turski[1] |
Beharovi pokretači iznijeli su razlog i ciljeve lista, a središnje mjesto zauzeo je stav o afirmiranju bosanskog jezika. Ono po čemu je Behar posebno značajan, jest islamski duh sa svim značajkama bosansko-muslimanskog mentaliteta i duhovnog nasljeđa, običaja i tradicije.[3]
Prvi broj časopisa izišao je 1. maja 1900. godine i svojim sadržajem potpuno je udovoljio željama čitatelja i očekivanja onih muslimanskih intelektualaca koji će se okupiti oko ovog lista. Hrvatski pjesnik S.S. Kranjčević je pozitivno ocijenio izlaženje Behara i poručio redakciji da nam suradnici “pokažu svoje srce, svoj duh”. Poslije Edhema Mulabdića Behar je uređivao Šemsi-beg Salihbegović,ali stvarni urednik bio je Musa Ćazim Ćatić koji je u Beharu objavio niz izvornih i prevedenih priloga, pjesama, članaka, eseja, anegdota.[4]
U listu su surađivali mnogi bosanskohercegovački književnici: Safvet-beg Bašagić, Edhem Mulabdić, Hamid Šahinović, Muhamed Hivzi Muftić, Osman Nuri Hadžić i drugi. Kao prevoditelji s turske književnosti ističu se Safvet-beg Bašagić i Musa Ćazim Ćatić, a dosta su s turskog jezika prevodili i Fehim Spaho, Šemsudim Sarajlić i Muhamed Dizdar. Posebno treba spomenuti prevođenje Hiljadu i jedne noći što je objavljivano u nastavcima, a od drugog do petog broja IX godišta u prijevodu Osmana Nuri Hadžića i Fehima Spahe.[5]
List Behar je stekao veliku popularnost među čitateljima muslimanima, pa su čak, kako kaže Osman Nuri Hadžić, “i mlađe, i starije žene i djevojke, pregnule da što da što prije nauče latinicu da mogu čitati Behar”. Behar je prestao izlaziti početkom 1911. godine.[5]
Od 1927-45. godine nastavio je izlaziti pod nazivom Novi Behar. Časopis je objavio mnogo bošnjačkih balada, kao i građu iz područja usmene književnosti.[6] Od 1993. godine časopis pod istim imenom Behar izdaje Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Preporod[7]
Urednici lista
uredi- Safvet-beg Bašagić (1900.)
- Edhem Mulabdić (1901-06.)
- Mehmed Džemaludin Čaušević (1907.)
- Musa Ćazim Ćatić (1908.)
- Ljudevit Dvorniković (1909-10.)
Također pogledajte
urediLiteratura
uredi- Mali podsjetnik značajnih datuma islamske prošlosti Bošnjaka, Mahmud Traljić, El Kalem 1996.
- Zaboravljena baština, Muhamed Huković, Zagreb 1992
Izvor
uredi- ^ Ademaga Mešić, Memoari II, Program MNS, 55-60.)
- ^ "Članak o časopisu Behar na web stranici Biblioteka Sarajeva". Arhivirano s originala, 13. 12. 2010. Pristupljeno 13. 2. 2012.
- ^ a b Huković, Muhamed (1992). Zaboravljena baština. Zagreb. str. 27.
- ^ Huković, Muhamed (1992). Zaboravljena baština. Zagreb. str. 27–28.
- ^ a b Huković, Muhamed (1992). Zaboravljena baština. Zagreb. str. 28.
- ^ "Bosanski web portal u Švicarskoj". Arhivirano s originala, 18. 1. 2011. Pristupljeno 13. 2. 2012.
- ^ "Časopis Behar na web stranici Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske Preporod". Arhivirano s originala, 16. 7. 2012. Pristupljeno 13. 2. 2012.