Banatsko Veliko Selo

Banatsko Veliko Selo se nalazi u istočnom dijelu kikindske općine, na prostoru između Kikinde na zapadu i srbijansko-rumunske granice na istoku. Poslije odlaska Osmanlija, ovi krajevi su opustošeni i naseobina u današnjem smislu nije bilo. Prema '"patentu" carice Marije Terezije od 25. novembra 1763. godine pravo naseljavanja u ovim krajevima imaju samo katolici. Godine 1770/71. doseljavaju se Francuzi iz francuske pokrajine Lorene i Nijemci iz jugozapadne Njemačke.

Spomen kuća u Banatskom Velikom Selu

Historija

Osnovali su tri sela koji se u navedenom izvoru pojavljuju kao: Seul Tour, Charleville i Saint Hubert (Hess, Heimatbuch, 22-23). Tokom 18. vijeka ove naseobine su promijenile nekoliko vlasnika. Francuzi su se vremenom asimilirali u Nijemce. Nakon Drugog svjetskog rata Nijemci su deportovani u Njemačku, a u ova mjesta su doseljene porodice iz Bosne. Od tri njemačka sela formirano je jedno selo pod nazivom Veliko Selo, da bi se 1948. godine preimenovalo u Banatsko Veliko Selo da bi se naziv u većoj mjeri individualizirao. Nazivi njemačkih sela zadržani su kao nazivi današnjih rejona. Prema popisu iz 1991. godine u ovom naselju je živjelo 3.134 stanovnika od čega su većina Srbi. Hubert se nalazi južno od II rejona Soltura i jugoistočno od III rejona Šarlovina. Naziv potiče od naziva nekadašnjeg njemačkog sela Saint Hubert (Sveti Hubert - katolički svetac). Naziv su dali njemački kolonisti, koji su se doselili u ovaj kraj u 18. vijeku po istoimenom zavičajnom mjestu, koje se danas nalazi u Belgiji. U dokumentima se sreću različiti oblici ovog naziva. Pored već spomenutog nalaze se: Szenthubert, a od 1922. godine Sveti Hubert (Marković, Imenik, 34). Borovszky, Torontal: Szenthubert, 114). Soltur se nalazi u sjevernom dijelu naselja. Kada su francuski kolonisti došli u ovaj kraj, zatekli su samo jedan toranj, koji je služio kao osmatračnica, a sve ostalo je bilo opustošeno nakon najezde Osmanlija. Oni su svom novom mjestu daju naziv po tom tornju (franc. Seul Tour, usamljeni toranj). U dokumentima se sreću različiti oblici ovog naziva. Pored već spomenutog nalazi se: Soltur, Soltour, Szentborbala, Szolthurn, Seultour (Szeulturn) da bi se 1922. godine usvojio naziv Soltur (Marković, Imenik, 34. Borovszky, Torontal: Seultourn i Szentborbala, 114). Šarlovin se nalazi u sjeverozapadnom dijelu naselja. Francuski doseljenici u 18. vijeku su svom novom mjestu dali naziv po istoimenom gradiću Charleville u francuskoj oblasti Loreni (franc. Charleville, Karlov grad). U dokumentima se sreću i drugi oblici ovog naziva: Šarlovin, Karolyliget, a 1922. godine se usvaja naziv Šarlevil (Marković, Imenik, 34. Borovszky, Torontal: Charleville i Karolyliget, 60).

Geografija

Rječica Galacka, koja protiče središnjim dijelom općinske teritorije, a i kroz samu Kikindu zbog plitkog korita nije podesna za vodeni saobraćaj. Njeno korito je produbljeno, prokopano i poslužilo je za dio Velikog kikindskog kanala. Kanal povezuje tok Zlatice sa sistemom DTD. Na ovaj način Kikinda je dobila i neku vrstu vodenog saobraćaja preko kojeg je općinska teritorija uključena u kanalski i riječni saobraćaj Banata i Vojvodine.

Reljef

U reljefnom pogledu ovaj prostor je najravniji dio Banata. Pripada Pavliško-kikindskoj ravni. Po morfografskom kriteriju osnovni tipovi reljefa su lesna terasa i aluvijalne ravni s depresijama. Po svojim prirodnim odlikama površine na lesnoj terasi i one u aluvijalnim ravnima tj. ritovima među sobom se bitno razlikuju. Te razlike su u vrijeme naseljavanja Kikinde bile još više izražene. Tako su ritovi predstavljali močvarne terene, izloženi čestim poplavama, te su im zato najniži dijelovi bili pod vodom. Nešto više i ocjeditije zemljište na lesnoj terasi je veoma plodno za poljoprivredu. Melioracionim radovima ritovi su pretvoreni u zemljište pogodno za obradu. Od tipova zemljišta zastupljeni su černozem sa svojim varijatetima, livadska crnica i slatina.

Privreda

U sjetvenoj strukturi najveće površine su pod žitima (kukuruz, pšenica, ječam), zatim industrijskim biljkama (suncokret, šećerna repa, soja), krmno bilje, povrće, vinogradi i voćnjaci. Od životinja se sreću: zečevi, srne, miševi, hrčkovi itd. Od ptica su rasprostranjene prepelice, jarebice, fazani, grlice, vrapci itd. Duž kanala DTD i na mirnim vodama postoje povoljni uvjeti za ribolov i bogat ulov šarana, štuka, smuđeva, deverika i dr. Kikindsko naftno-gasno područje je najbogatije u Vojvodini.

Vanjski linkovi

• https://web.archive.org/web/20070207140635/http://bvselo.com/