Arheološko područje Rataje

Arheološko područje Rataje nalazi se na području naselja Miljevina, općina Foča, Bosna i Hercegovina. Čine ga: ćelija sa grobnicom uklesana u stijeni, ostaci džamije, turbeta i mezarja kao i zidova za koje neki istraživači tvrde da su ostaci harema, a neki da su ostaci srednjovjekovne crkve.^[1]

Lokacija

Selo Rataje nalazi se oko 1,5 km zapadno od Miljevine, nad desnom obale rijeke Govze, oko 0,5 km od njenog ušća u rijeku Bistricu. Na vrh sela, na istaknutom i uzvišenom mjestu, promjera oko 30 m, nalazi se usamljena vapnena stijena vertikalno usađena u relativno ravan teren. Jugoistočno od stijene su ostaci džamije, južno od stijene je aktivno muslimansko groblje obitelji Čengić, sjeverno od stijene su ostaci turbeta i objekta nepoznate namjene. Makadamski put razdvaja cjelinu od aktivnog pravoslavnog groblja. Oko 150 m jugozapadno nalazi se kula Čengića-Ratajaca, koji su, kao dio velikog roda Čengića doselili u Rataje u drugoj polovini XVI stoljeća.^[1]

Historijski podaci

Nema historijskih podataka o području, osim o porodici Čengić koja vodi porijeklo od turkmenskog plemena Ak-kojunlu (crno-ovčići). Nakon što su ušli u sastav turske države, jedan od njih se doselio u Hercegovinu kao namjesnik. Porodica Čengić u Bosni i Hercegovini bila je vrlo razgranata (Čengići Ratajci, Trešnje, Hotovci, Mrežice, Presječani, Čengići s Ustikoline i Jelešaca, te Gackog). Najpoznatiji je Smail-aga Čengić o kome je Ivan Mažuranić napisao poznati ep Smrt Smail-age Čengića.^[1]

Opis

Arheološko područje sastoji se od više kulturnih dobara.

Stijena sa izdubljenom ćelijom i grobnicom u njoj je glavni i centralni dio cijelog kompleksa. Visoka je 6,2 m, a širina joj se kreće od 3,7m do 6,1m.

Ćelija je uklasana u stijenu sa dužinom stranica oko 2 m x 2, 5 m. U nju se ulazi preko tri stube uklesane u živu stijenu.

Vrata su uklesana na visini od oko 0,9 m. Visoka su oko 1,9 m, a široka 0,9 m. Ulaz je polulučno zasveden, a oblik luka podsjeća na doba gotike. Dovratnici su profilirani, i na njima se primjećuju udubljenja za vratnice. Na sjevernom zidu ćelije je klupa, visine 0,4 m računajući od poda, debljine 0,6 m. Klupa na bočnoj, zapadnoj strani završava ovalno. Iznad klupe, u sjevernom zidu stijene, isklesana je plitka, trokutasta niša.

Grobnica je uklesana u "sredini" ćelije u živac kamen. Na površini ima oblik pravokutnika, dimenzija 2.06 x 0,67 m, sa profilacijom na vrhu u koju se uklapala pokrovna ploča. Raka je prazna i ne zna se ko je u njoj bio sahranjen. Dio autora datiraju izdubljenu komoru u stijeni i grobnicu u njoj u period kasnog srednjeg vijeka (XIV-XV stoljeće), dok drugi datiraju u kasnoantički period, IV-VI stoljeće.

Nadstrešnica isklesana je iznad ulaza, iznad koje se vide tragovi obrade klesarskom alatkom. Natpis, urezan istočno od nadstrešnice, napisan je ćiriličnim pismom, polukurzivom. Tumačen je na razne načine od strane autora.

Temelji 2 objekta, neposredno uz južnu stranu stijene. Podaci istraživača koji su vršili iskopavanja objektata, razlikuju se u detaljima, ali i u tri različita zaključka:

džamija i hrišćanski vjerski objekat dužine 16 m sa ulazom na stjenovitoj podlozi na zapadnoj strani koji se završavao istočno od stijene.
đžamija i džamijski harem, podzid i ogradni zid kompleksa
ranosrednjovjekovna crkva (IX-XII stoljeće) koju je u istočnom dijelu preslojila džamija (XIX st).

Mezarje na južnoj strani je udaljeno od stijene kojih 20–25 m. Po narodnoj tradiciji u groblju su se sahranjivali pripadnici obitelji Čengić-Ratajaca.

Temelji nekog objekta veličina 7,2 x 6,7 m. Djelomično su sačuvani temelji tog objekta u visini od 0,3 do 0, 5 m. U južnom dijelu objekta 1 nađen je prahistorijski materijal i 4 groba. Tumačenja su takođe različita:

tragovi gradinskog naselja cetinske kulture, tj. kulture na prelazu iz bakarnog u ranog brončano doba
svetilište ranobizantijskog doba ili, što je vjerojatnije, pripadnost grobova kasnom srednjem vijeku.

Turbe je oktogonalnog oblika sa kaburom u sredini, nalazi oko 15–20 m sjeveroistočno od stijene. Vanjski promjer turbeta iznosi 7 m, a unutrašnji 6 m. Na dnu grobnice se nazire grobna raka građena od svijetlog lokalnog kamena kao i džamija. Raka je duboka 0,35 m, a široka je kao i nadzemni sarkofag. Ploče sarkofaga su visoke 0,6, a debele oko 0,15 m. Bedrenice su dugačke oko 1,80 m, i ukrašene su sa sve četiri strane. Doglavna i donožna ploča su široke 1 m, a ukrašene su po podužnom gornjem i donjem rubu, slično profiliranim ukrasom.

U neposrednoj blizini arheološkog područjaOko nalazi se kula Čengića-Ratajaca.

Arheološko područje Rataje proglašeno je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.^[1]

Literatura

Jovo Čokić, Ćelija u selu Rataji. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, I, Sarajevo, 1889.
Safvet-beg Bašagić, Najstariji ferman begova Čengića. Glasnik Zemaljskog muzeja IX, 433-446, Sarajevo, 1897.
Hamdija Kreševljaković, Kule i odžaci u Bosni i Hercegovini. Naše starine II, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1954.
Marko Vego, Novi i revidirani natpisi iz Hercegovine (nastavak). Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Arheologija, nova serija, sv. XIX, Sarajevo, 1964.
Marko Vego, Rataj u Miljevini. Zbornik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, III, 52-53, broj 188. Zemaljski muzej BiH, Sarajevo, 1964.
Dušica Minić, Pojava i rasprostranjenost narukvica od staklene paste na srednjovekovnim nalazištima u Jugoslaviji. U:Srednjovekovno staklo na Balkanu (V-XV vek), Srpska akademija nauka, Balkanološki institut, posebna izdanja, knj.3, Zbornik radova sa međunarodnog savetovanja održanog od 22. do 24. aprila 1974, u Beogradu. Beograd, 1975, 71-78.
Aleksandar Ninković, Stari grad na desnoj obali Bistrice /Prilep?/. U: “Gornje Podrinje u doba Kosača”, Međurepublički multidisciplinarni projekt, tom III. Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1976, 14-19.
Zdravko Kajmaković, Likovnoarheološka istraživanja. a. Rataj, a) mauzolej. U:”Gornje Podrinje u Doba Kosača”, Međurepublički multidisciplinarni projekt, tom III. Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1976, st.4-7.
Vlajko Palavestra, Ćelija u Rataju. U: “Gornje Podrinje u doba Kosača”, Međurepublički multidisciplinarni projekt, tom IV. Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977, 55-65
Azra Redžić Šebić, Staro muslimansko groblje na Presjeci. Međurepublički multidisciplinarni projekt, tom IV. Zavod za zaštitu spomenika kulture Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1977, 66-71.
Lidija Žeravica, Grobovi ispod stećaka na Pavlovcu. Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Arheologija, Nova serija, sveska 37/1982, Sarajevo, 1982, 179-205.
Jasminko Mulaomerović, “O svetom bosanskom podzemlju”. Naš krš, Bilten Speleološkog društva, br.30, Sarajevo, 1997, str.61.
Dragan Jacanović, Rataja, Miljevina, naselje iz ranog bronzanog doba. Glasnik Srpskog arheološkog društva XIV, Beograd, 1998, 87-89.
Đorđe Janković, Rataja u Miljevini. Arheološka iskopavanja 1997, Bogoslovski fakultet, Akademija za umetnost i konzervaciju, Beograd, 2003.

Reference

^ ^a ^b ^c ^d "Arheološko područje Rataje". KONS.gov.ba. Arhivirano s originala, 16. 2. 2019. Pristupljeno 26. 11. 2017.

Vanjski linkovi

Portal Bosna i Hercegovina

Službeni sajt komisije nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine

[KONS.gov.ba-1] "Arheološko područje Rataje". KONS.gov.ba. Arhivirano s originala, 16. 2. 2019. Pristupljeno 26. 11. 2017.

[1]