Arheološki lokalitet Crkvina

Arheološki lokalitet Crkvina u Han Biloj nalazi se u općini Vitez, Bosna i Hercegovina.

Historija

U srednjovjekovnim historijskim izvorima, u području srednjeg i donjeg toka rijeke Bile i na kraj južno od nje, današnje područje općine Vitez, spominju se naselja Bila, Čukle, Lupnica i Kremena.

S obzirom na veliki broj nekropola stećaka, malo se zna o vlastelinskim rodovima. Poznat je vlastelinski rod Družića iz Guče Gore koji se javlja 1332. godine. U povelji iz 1370. ban Tvrtko je poklonio Stjepanu Rajkoviću i bratu mu Vukcu selo Čukle. Kralj Tvrtko I je 1380. godine darovao Hrvoju Vukčiću tri sela u župi Lašvi: Bilu, Trebeušu i Lupnicu. Od toga, Guča Gora, Bila i Čukle se vežu za rijeku Bilu. Lupnica, koja se na savremenim geografskim kartama nalazi oko 4 km jugozapadno od Viteza, ubicirana je u novije vrijeme, hipotetično, na mjestu današnjeg naselja Vitez. Mjesto Kremena, koje se pominje u Batalovom evanđelju kao mjesto iz kojeg je Batalu Šantiću dovoženo vino na Toričan, ubicirano je u naselju Kremenik koje se nalazi na rubu zone plodnih aluvijalnih nanosa.

Lokacija i i straživanja

Han Bila se nalazi na području srednjeg toka rijeke Bile, lijeve pritoke Lašve, oko 4 km južnije od izlaska Bile iz kanjona. U naseljenom dijelu rijeke, nalazi se 8 naselja, od Gluhe Bukovice na sjeveru do Zaselja na jugu. Osim u Orahovu, u svim naseljima ima stećaka, što znači da je područje u srednjem vijeku bilo gusto naseljeno.

Prva saznanja o lokalitetu Glavica u Han Bili objavljena su poslije manjih interventnih iskopavanja koja su uslijedila 1950. godine nakon nalaza kamenih sanduka, pod vodstvom Irme Čremošnik. Nova iskopavanja obavljena su 2011. g. u organizaciji Muzeja u Travniku i pod vodstvom Lidije Fekeža-Martinović

Pretpostavlja se da su na njemu bili stećci, koje je pri prolazu kroz ovaj kraj 1875. godine nacrtao i zabilježio Artur Evans, kojih u drugoj polovini 19. vijeka više nije bilo. Slične situacije su i u obližnjim naseljima Čukle i Podovi.

Nalazi

U prvim iskopavanjima istražena su tri sanduka od muljike. Unutrašnjost kamenih sanduka u grobovima br. 1 i 2 isklesana je u obliku ljudskog tijela, a pokrovne ploče u obliku krova na dvije vode. Unutrašnjost sanduka br. 3 je bila koritasta i bio je prekriven ravnom pločom. Grob br. 1 je najpažljivije isklesan. U njemu je pored poremećenog, vjerovatno ženskog skeleta, nađena skupocjena kapa scuffia sa motivima rombova iz 15. ili 16. vijek, dijelovi srebrnog pojasa, 4 novčića italijanskih gradova Mantove i Venecije kovanih u periodu 1150–1300. g. i jedan srebrni novčić mađarske kraljice Marije iz 1382–1384 g. U grobu br. 3 nađen je novčić iz Tarvizija varijante iz 1312–1318. g.

U novim arheološkim istraživanjima na Glavici otkriveno je 10 grobova. Na Glavici su dosada nađene dvije varijante vanjskog oblika sanduka. Dva sanduka su pukla, više njih je napuklo uslijed nasilnog otvaranja, a sve pokrovne ploče su polomljene, osim jedne. Osim jednog sanduka, koji je pravokutnog oblika sa zaobljenim uglovima, ostali sanduci su elipsastog oblika sa zaobljenim doglavnim dijelom i ravnim uspravnim donožnim dijelom. Poklopnice su ploče ili su u obliku krova na dvije vode, skladno koncipiranih proporcija kao sastavni dijelovi sanduka čiji oblik prate, što doprinosi estetskom izgledu cijelog groba. Na šest sanduka od meke muljike ploče su od istovrsnog materijala.

Među sanducima se svojom veličinom i pažljivom obradom, kamenom rakom u koju je položen i nalazom brokatne niti ističe grob br. 13. Rast i moć velikaških porodica u Bosni, pa i onih lokalnih, u tom periodu već je bila na visokom stepenu razvoja. Uporedivši nalaze novca kao prilog u grobovima na Glavici s analizom nalaza novca na srednjovjekovnim grobljima u Dalmaciji i drugim dijelovima Bosne i Hercegovine, ukopi na Glavici i u Staroj Bili s prilozima ostataka tekstila i nakita datiraju se u kasnogotičko doba u period s kraja druge polovine 14. i prve polovine 15. vijeka. Malo priloga u grobovima posljedica je devastiranja groblja. Obrada svih sanduka je dosta ujednačena, pa se stiče utisak da su svi sanduci iz jedne radionice. Na sanducima od svijetle muljike na unutarnjim stranama primijećeni su dugi i široki horizontalni potezi dlijeta.

Mnoštvo razbacanih komada kamenih sanduka po lokalitetu, pretpostavlja da je ovo bilo groblje jednog velikaškog roda. Takvom mišljenju, pored pretpostavljene brojnosti ukopa, idu u prilog oblici sanduka i pokretni nalazi, kojih nema puno, ali su značajni.