Apokalipsa

Grčka riječ Ἀποκάλυψις (Apokálypsis) označuje objavu Božiju ljudima o nečem skrovitom i samo njemu poznatom, često s obzirom na budućnost. »Otkrivenje« je doslovan prijevod grčkog izraza na jezike naroda u Bosni i Hercegovini.

Književna vrsta

Nije sasvim jasna razdioba između književne vrste otkrivenja i književne vrste proroštva. Općenito, smatra se da se apokaliptička književna vrsta nadovezuje na proročku, ali, dok su proroci slušali Božije objave, autori raznih otkrivenja imaju viđenja, koja obično imaju simbolična značenja.

Tako u apokalipsi posebno značenje imaju brojevi, stvari, likovi, dijelovi tijela. Pritom ne treba tražiti neki međusobni sklad svih upotrebljenih simbola, a prilikom tumačenja potrebno je poznavanje nakane, vremena i načina mišljenja autora apokalipse, kako se ne bi došlo do krivih i proizvoljnih tumačenja. Književnu vrstu apokalipse, osim kršćana i prije njih, koristile su i neke židovske zajednice, naročito to vrijedi za kumranske spise, ali i za neke židovske starozavjetne proroke, poput Ezekiela, Zaharije i Daniela.

Autor

Autor Otkrivenja predstavlja se kao Ivan, koji se nalazio na ostrvu Patmosu u prognanstvu (usp. Otk 1,9). Kršćanska ga predaja poistovjećuje s Ivanom evanđelistom. Justin mučenik (oko 150.) spominje tu tradiciju još više raširenu krajem 2. vijeka. Čini se da ipak nisu sve drevne Crkve dijelile to mišljenje, pa ni sama knjiga nije sve do 5. vijeka uvrštena u njihov biblijski kanon. Od ostalih Ivanovih spisa ili onih proizašlih iz njegove škole (Evanđelje po Ivanu, poslanice), ovo se razlikuje jezikom i stilom, kao i određenim teološkim pogledima. Danas se općenito drži da je spis napisao neko iz neposrednog Ivanova okruženja.

Vrijeme nastanka

Otkrivenje je najvjerovatnije nastalo u doba vladanja cara Domicijana, oko 95. godine. Jedan manji dio naučnika tvrdi da je knjiga napisana za vrijeme Neronova progonstva kršćana, malo prije 70. godine.

Struktura

Otkrivenje započinje kratkim uvodom (Otk 1,1-3), a nastavlja se pismima sedmerim maloazijskim crkvama (Otk 1,4-3,22), nakon čega slijede proročka viđenja o događajima prije i za vrijeme »velikog dana Božijega« (Otk 4,1-22,15), te zaključak (Otk 22,16-21).

Sadržaj

Otkrivenje je namijenjeno da podigne moral kršćana u vrijeme progonstva, te to progonstvo posmatra u svjetlu »velikog Dana«, preuzimajući tu temu iz Staroga zavjeta. Progonitelji Crkve, u prvom redu tadašnje Rimsko Carstvo, prikazano je kao »Zvijer« koja, na poticaj Sotone (Otk 12; 13,2-4), želi nauditi Crkvi.

U uvodnom viđenju Bog je prikazan kao vrhovni gospodar svemira i ljudske sudbine (Otk 4), a on daje Jaganjcu, koji predstavlja Krista, nalog o uništenju progonitelja (Otk 5). Viđenje predviđa i ratove, bolesti i glad (Otk 6). Božiji vjernici pritom uživaju posebnu zaštitu, ali njihova prava pobjeda ostvarit će se tek na nebu (Otk 7). Grešnike Bog ne želi uništiti, nego ih ovim zlima opominje da se obrate (Otk 8-9). Poglavlja 10-16 drugim slikama ponavljaju istu poruku. Konačno, grešnici koji se ne obraćaju bivaju kažnjeni (Otk 17), nakon čega slijedi tužaljka nad razorenim Babilonom, koji predstavlja Rim (Otk 18), te pobjedna pjesma otkupljenih pravednika (Otk 19,1-10).

Novi krug viđenja ponovno govori o uništenju »Zvijeri« djelovanjem proslavljenoga Krista (Otk 19,11-21). Crkva iskušava blagostanje, nakon kojega slijedi novi napad Sotone i njegovo uništenje (Otk 20). Time konačno biva uspostavljeno nebesko kraljevstvo u kojem je savršena radost i u kojem je smrt uništena, a sve završava slikom novoga Jeruzalema (Otk 21).

Poruka Apokalipse

Glavna je poruka knjige da je Bog prisutan uz svoj narod kroz sve vrijeme i u svim teškoćama, kušnjama i progonstvima. Zbog toga se vjernici ne trebaju ničega bojati, jer na kraju će zlo biti pobijeđeno, a oni će naći svoje mjesto u nebeskom kraljevstvu radosti i vječnoga života.

Također pogledajte

Vanjski linkovi

http://www.bbc.co.uk/programmes/p0054914 BBC radio program

Commons logo

Commons ima datoteke na temu: Apokalipsa