Antonov An-2

Antonov An-2 Colt je prvi produkt dizajnerskog biroa Antonov. Oleg Antonov poslije drugog svjetskog rata otvaranjem konstrukcijskog biroa ostvaruje svoje letačke snove. Kao prvi projekt konstruktuje višenamjenski avion Skh-1 (ruska skraćenica za poljoprivreda - 1) koji se kasnije preimenuje u Antonow An-2.

Antonov An-2
Jedan An-2 muzeja u Peenemünde (Njemačka)
Model	An-2 Colt
Proizvođač	Antonov
Dizajnirao	Oleg Antonov
Prvi let	31. august 1947
Glavni korisnik	USSR sada Rusija
Broj napravljenih	preko 18.000
Varijante	An-2, An-3, An-4, An-5, An-6

Historija i tehnika

Antonov An-2 je jedan jednoipokrilac sa duplim aerodinamički preobučenim T nosačima te duplim žičanim zatezima i pravljen je skoro u cjelini od metala. Koristio se za civilne i vojne potrebe. Kina i Poljska kupuju licence i prave model An-5. Model An-4 je bio varijanta za potrebe meteoroloških službi dok je An-6 pravljen sa pontonima za slijetanje na vodu. Antonov AN-2 je bio dizajniran da udovolji potrebe ruskog ministarstva šumarstva koje je zahtjevalo adekvatnu zamjenu za tadašnji Polikarpov Po-2. Antonov je dizajnirao dvokrilca metalne konstrukcije sa zatvorenim kokpitom i kabinskim prostorom dovoljnim za prijevoz do 12 putnika. Prvi prototip je poletio 31. augusta 1947. godine. Drugi prototip je imao jači radijalni motor koji mu je omogućio povečanje korisne težine sa 1300 kg na 2140 kg, i takva vezija je bila namjenjena za proizvodnju.

Do 1960. godine USSR je proizveo više od 5000 aviona tipa AN-2. Najveći pogon za proizvodnju ovog aviona se nalazio u Poljskoj, u WSK-ovoj tvornici u Mielecu. Tu se proizvelo više od 13 000 komada sve do kraja proizvodnje 1991. godine. Jedno vrijeme je AN-2 držao rekord kao avion koji se proizvodio najduže vremena, čak 45 godina.

Konstrukcija ovog aviona se pokazala idealna za razna prilagođenja. Koristio se za zračno zaprašivanje sjetve, za gašenje požara, atmosferska istraživanja, putnički prijevoz, MEDEVAC operacije.

Zanimljivo je da u letačkom priručniku za AN-2 nije upisana njegova minimalna letna brzina, tj. brzina sloma uzgona (stall speed). U priručniku čak piše sljedeće:

... ukoliko otkaže motor u instrumentalnim uslovima ili po noći, pilot bi trebao povući kormilo dubine do kraja prema sebi i držati krila u horizontalnom nivou. Slatovi na napadnoj ivici krila će se izvući na 64 km/h, te kada avion uspori na otprilike 40 km/h počeće lagano ponirati brzinom spuštanja padobrana te će dotaknuti zemlju bez oštečenja ili posljedica po zdravlje ljudi.

AN-2 se čak moze kontrolirano letjeti unazad ako mu je nos okrenut u vjetar jačine otprilike 56 km/h.

Verzije

Osim transportne An-2T, An-2 se proizvodio u mnogobrojnim različitim verzijama za različite namjene. Najmnogobrojnije su: An-2TP (transportno-passazhirskiy / transportno-putnički) promjenjivi teretni ili putnički zrakoplov za kratke linije. U osnovi An-2T koji je uz rubove teretnog prostora mogao ugraditi 10 (sovjetska proizvodnja) do 12 (poljska proizvodnja) sjedala. An-2TD (transportno-desahntniy / transportno-desantni) inačica za padobranske skokove opremljena sa statičnom žicom i svjetlosno/zvučnim alarmom koji je upozoravao kada je vrijeme za skočiti.

Raspršivač

An-2P (passazhirskiy / putnički) je bila "čista" putnička verzija koja je imala 10 odnosno 12 sjedala raspoređena u dva reda uz jedan bok te jedan red uz drugi. Uz to, imala je zvučnu i toplinsku izolaciju.

An-2 na rumunjskoj poštanskoj marki

An-2SKh je korišten za radove u poljoprivredi s ugrađenim spremnikom za granularne hemikalije u teretnom prostoru te raspršivačem ispod zrakoplova; mogle se su koristiti i tekuće kemikalije te je u tom slučaju korišten raspršivač u obliku prskalica ugrađivan na krila. Poljska verzija An-2SKh je nosila oznaku An-2R. An-2S (sanitarniy / medicinski) je civilna sanitetska verzija koja je imala prostor za tri nosila na svakom boku teretnog prostora. Uz to imala je dodatke za medicinsku opremu te pitku vodu. An-2M (modifitseerovaniy / modifikacija) je poboljšana poljoprivredna verzija koja je imala izmjenjeni unutarnji spremnik za hemijske tvari a za letenje je bio potreban samo jedan pilot. 1950. Antonov je počeo s radovima na verziji An-2T s plovcima umjesto stajnog trapa što se ostvarilo u obliku An-2V (vodniy / "vodeni") a prvi let je obavljen 31. juna 1951. Poljaci su izradili ovu verziju pod oznakom An-2M na taj način kopirajući oznaku poboljšane sovjetske poljoprivredne verzije. Kinezi su proizvodili An-2T pod oznakom Y-5A, An-2SKh kao Y-5B i An-2TD kao Y-5C, s tim da njihovi zrakoplovi nisu 100% sovjetske kopije već imaju i poboljšanja koja im omogućuju ekonomičniji let itd.

An-2 na ukrajinskoj poštanskoj marki

Bilo je više pokušaja izrade protivpožarnih verzija, ali jedina baš uspješna je bila An-2LP, u osnovi An-2V s plovcima koji su mogli zahvatiti vodu. Antonov An-6 je bio pokušaj izrade verzije s dobrim letnim karateristikama na velikim visinama za potrebe atmosferskih istraživanja. Imao je dodatni kokpit tačno ispred vertikalnog stabilizatora koji je bio namjenjen tehničaru, no kasnije se pokazalo da je ta ugradnja imala jako negativne posljedice na upravljanje zrakoplovom. Nije ušao u proizvodnju, napravljeno je samo 6 zrakoplva i to bez dodatne kabine.
An-2F je bila drastična modifikacija u odnosu na dotadašnje serije. Radilo se o zrakoplovu za izviđanje bojnog polja koji je testiran od 1948. do 1950. Imao je potpuno izmjenjen stražnji dio trupa, dva vertikalna stabilizatora, kupolu sa mitraljezom te je mogao nositi određenu količinu lakih bombi. Izrađena su samo dva, budući da se zaključilo da su helikopteri bolje prilagođeni traženoj ulozi.

Tehnički podaci

Podaci	Jedinice
Godina produkcije	1947-1963
Firma	Antonov
Raspon krila	18,10 m
Dužina	12,70 m
Visina	4 m
površina krila	71,60 m2
Težina (prazan)	3.450 kg
Mogući tovar	- kg
Težina (maksimalna pri startu)	5.500 kg
Putnici	do 12
Posada	1-2 ovisno o namjeni
Brzina	258 km/h
Visina leta	4.400 m
Dužina leta	900 km
Pogon	Zvjezdasti 9-cilindrični motor Ash-62IR
Snaga	736 kW (1000 ks)

Vanjski linkovi

• Službena stranica